Iz republike savjesti

I.

kada sam sletio u republiku savjesti
bilo je tako gluho nakon sto se motori ugasise
da sam cuo carsku sljuku visoko iznad piste
sluzbenik za useljavanje bio je jedan starac
koji izvadi novcanik iz kaputa kucne proizvodnje
i pokaza mi fotografiju mog pradjeda
Zena na carini zamoli me da navedem
rijeci nasih tradicionalnih zdravica i nabrajalica
za lijecenje gluhosti i odvracanje urokljivih ociju
Bez nosaca. Bez tumaca. Bez taksija.
imao si sam nositi vlastiti teret i veoma brzo
iscezao bi simptom prikradajucih privilegija

II.

Magla je znak kojeg se plase ali munje
znace opste blagostanje i roditelji vjesaju
povijenu novorodjencad o drvece kada grmi
So je njihov dragocjeni mineral. I skoljka
se drzi na uhu tokom poroda i sahrana.
Osnova svih mastila i boja je morska voda.
Njihov sveti simbol je stilizovani brod
Jedro je uho, jarbol nakosena olovka
trup formiran kao usta, kobilica otvoreno oko.
Za svoje instalacije vodja se drustva mora
zakleti da ce odrzavati nenapisani zakon i plakati
da bi okajao svoju ludjacku hrabrost da bude u sluzbi –
da bi potvrdio svoju vjeru u to da sav zivot potice
od soli iz suza koje je nebeski bog isplakao
od kako je sanjao da njegovoj samoci nema kraja.

III.

Vratio sam se iz te jednostavne republike
sa obje ruke jednako duge, posto je zena na carini
ustvrdila kako sam ja sam vec dovoljan dobitak
Onaj starac je ustao i pogledao me u lice
te rekao kako je sluzbeno priznato
da sam sad dupli gradjanin.
Zato je pozelio da kad dodjem kuci
smatram sebe reprezentantom
i govorim u njihovu korist na svom jeziku.
Njihove ambasade, rekao je, postoje svuda
ali operisu samostalno
i nijedan ambasador nikada nije mogao biti smijenjen.

(Seamus Heaney 13. 4. 1939 – 29. 8. 2013.
Iz republike savjesti, Prijevod: R.K.)