JEBENA POJEZIJA

mladi pjesnici se okupljaju
i stari pjesnici se okupljaju
muškarci i žene i djeca i starci
većinom su bolesni
i ludi
i uništeni
i svi su oni pjesnici
i poete
i okupljaju se:

ujutro i u podne
i popodne i predvečer
i u kasnu noć
i čitaju si pjesme
i osluškuju reakcije…

mnogi od njih su nezadovoljni
jer nitko nije pao u nesvijest
pa vrte glavama
i od nekud vade nove listove papira
i zauzimaju ubitačan stav:

‘ne znam… ne znam…’ govore oni
i svejedno si nastavljaju čitati
svoje pjesme do kasno u noć
kao da te pjesme
što ih čitaju jedni drugima – nešto znače.

(Milan Fošner, iz zbirke ”Život
u kući slijepih”, 2002.god.)