DANAS

Taj dan je danas* i nema drugog dana,
Da svučeš staru kožu poput zmijskoga pretka.
Da osvane u tebi knjiga nerazlistana,
O ljubavi, gdje uvijek počinješ ispočetka.

Taj dan je kao čekić što o nakovanj tuče,
Da ti iskuje oklop protiv podzemne boli.
I kroz paprat otvori put do utihle kuće,
Gdje grom u jednom prasku jelu raskoli.

Samo taj dan je nabor u plaštu pelegrina,
Iz koga hostije sipe i lijepe se za nepca.
Odjednom se u tebi zatvara raspuklina,
I postojanje biva glatko ko čelo slijepca.

Povjeruj tome danu i srce mu povjeri;
Nad starim krovom sporo diže se krasopis dima.
Što nevolja obeća, nikad ne iznevjeri:
Danas gubiti učiš, sam i jednak sa svima.

(Flora Green, Listopad, 2013.)