SJENA PRESLAGUJE LICE

Sjena preslaguje lice, u zapećku čuči,
Iglicom čipka svilu, kostrijet raspliće.
Od pravoga se bića ona teško razluči,
Saveznica tjeskobe, iz pepela proriče.

Sjena je željna hlada i modrožira,
Zelene močvarne sluzi na tihom mjestu.
U tren ti tamnom tintom kožu istetovira,
I ponudi na vrhu koplja goruću žestu.

Sjena te miljama slijedi, za grlo hvata;
Kopa gdje stoji sumnja nataložena.
Dopustiš li joj opet ući na tvoja vrata,
I ti ćeš sutra biti sjenine sjene sjena.

Vrte se njeni lanci i struji žica,
Dok ispija i toči krv blijedih davalaca.
Bez sućuti je sjena-grabežljivica;
Nastoj ne sjetiti se onoga koji je baca!

(Flora Green. studeni 2013.)