RAZASUTO U ROSI

Plosnatost, glasovi jutra, od šaša posteljina.
Izranja podvodna svjetlost: uzbuna krvotoka.
Tek se u rosi sretnu odsjaj i okruglina,
Kad podignu se kapci nad jabučicom oka.

Razgovori o vatri, o srcu neiskusnom.
Postoji zamak od perja, gdje nerođeni dišu.
Već pjegavi je ljiljan po koži prešao usnom,
Rutvica divlja i šafran u pazuhu mirišu.

Azurna krila mašte! Ne marim očevide!
Poći ću runjavim tlom, po kom je rosa pala.
Tabani moji od vjetrosušja nek’ bride;
Tebe neka odrazi tisuću ogledala!

(Flora Green 14. 1. 2014.)