Piše: Božica Jelušić

“Ular” je turska riječ, koja znači: povodac, uzda, vođica: njome se zauzdava konj, osobito za vrijeme jahanja, ili u bilo kojoj zgodi kad nečemu služi i nije slobodan. U poljskom jeziku postoji riječ “ulan”, izvedena također iz turskog “oglan” a označava vješta jahača, kopljanika, koji znade u pravi čas pritegnuti ulan i zaustaviti konja .Cvetajeva pjeva: “Poći ćemo u Carsko Selo; Tamo nas čekaju mladi ulani, bez muke skačući u sedlo”…. Velika je to vještina i velik izum. Naime, čovjek koji nije svjestan ulana, koji odbija i zbacuje svaki ulan sa sebe, brzo postaje RAZULAREN, divlji, obijestan, nepromišljen, nesnosan, nezaustavljiv. Gomile se obično povode za ljudima koji nemaju povodac, razularivši se u svom divljanju i čineći nepopravljive štete. Svjedočimo o tome svakoga dana, u svakoj drugoj vijesti koju nam posreduju u tisku, na dalekovidnicama, u usmenoj predaji.

Srce, zaista, kakve ono veze ima sa ularom? O, itekakve! Srce je usamljeni lovac, a ponekad je i samo lovina, vazda u traženju, u trku, u hrljenju na valu krvi, u vrelini, pjeni i znoju, u strahu da ne izgubi ljubljeno, kako to Blake proriče:

Iskazah joj ljubav, kazah,
Iskaza se srca tama:
Dršćuć, ledna, prepadnuta,
Ah! ostavi mene sama.

Čak i veliki, premudri Hesse znade kako se zovu dvije mamuze kojima podbadamo srce u njegovu trku: divlje želje, drski snovi. Srce, vrelište, talište, orgijalište emocija, područje potresa, oluja i mrakova te bljeskovitih rasvjetljenja, i simbolično njegovo udaranje, tako nalik zvuku konjskih kopita…Adrenalin, plamsanje, zahliknutost, neutaživa žeđ, od preobilja želja za smrću, u istom dahu očaj i apoteoza…

Tko će namaknuti ular srcu, ako ne gospodar srca sam? Tko će barem malo stišati tutnjavu u ušima, da bi čuo glasove razumnih, koji mu sa strane dobacuju brižne i dobrohotne savjete? Neka se javi tko je uspio konja u trku nahraniti duhovnom zobi s dlana, da mu iz sedla skinemo kalpak na pozdrav! Jer odgovor je, naravno, jasan i pučkoškolski: ular za srce već plete i u potragu za njim ide svaki razborit čovjek, odgovoran za svoje postojanje. Svaki čovjek koji cilja na dugovječnost, zdrav san, mir, staloženost, nebesku nagradu, dostojanstvenu smrt u vlastitoj postelji.

Alas! Ne vidim tu ni jednog istinski zaljubljenog!

(Flora Green, 20. siječnja 2014.)