Vida Nenadić: GLOBALNO SELO
GLOBALNO SELO Ne zovem te da dođeš ovamo. Ni sebi nisam zatvorila vrata tamo. Ne zovem te da se uveriš…
GLOBALNO SELO Ne zovem te da dođeš ovamo. Ni sebi nisam zatvorila vrata tamo. Ne zovem te da se uveriš…
Piše: Edit Glavurtić Mislila sam da je sasvim nemoguće, da ću se do svog posljednjeg zemnoga dana sjećati one subote…
Piše: Ines Šaškor John Le Carre jedan je od mojih omiljenih autora špijunskih romana. Ništa nije onako kako se čini,…
Piše: Nemanja Rotar U remek-delu Dina Bucatija „Tatarska pustinja“ mladi oficir Đovani Drogo odlazi da službuje na rubu misteriozne oblasti…
La Fontaine je imel krila Da je miš pajcek del bi čoveku zvonec okoli vrata da mu zvoni, cinče pred…
Piše: Enes Čengić Priča mi znanac kako se ovih dana u Beogradu pribojavao na javnom parkiralištu ostaviti auto da ga…
Piše: Vlatko Fras U predbožićnu nedjelju 22.12. sam na svoje oči vidio, a kao što vidite i snimio, kako djed…
Piše: Edit Glavurtić Što zapravo znamo o ljubavi, osim da je hrane i zbilja i snovi, blizina i razdvojenost, govor…
Piše: Emir Sokolović I. „Draga sestro, nikada ne bi povjerovala da je takvo što moguće. Život bih dala za gospodina…
RAZASUTO U ROSI Plosnatost, glasovi jutra, od šaša posteljina. Izranja podvodna svjetlost: uzbuna krvotoka. Tek se u rosi sretnu odsjaj…
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.