ALRAUNA, ZIMA (Na način Ahmatove)

Pusto u gnijezdu. Iglice i vjetar.

Okov od tuge u prsima steže.

Sve zbrisao je ludi geometar.

Listine bijele po okrugu leže.

Kako se vraća od Vremena kotač,

Kad izgubljene riječi lišaj rubi?

Dimnjak bez dima, kudeljni omotač:

Od kiseloga voća trnu zubi.

Alrauna pod snijegom: korijen divlji.

Od poljubaca davnih usne gore.

Ne bjesmo nikad svjesniji ni življi,

No kad smo znali tajnu mandragore.

Raslojen prostor, svud razbijen kristal.

Od srebra živim, skritog u porube.

Sad vidokrug je oštar, pogled bistar,

I sve su zime sibirske i grube.

Alrauna tu, gdje smo bili dvoje.

Skvrčen lik maga u žilju se smješka:

U ljubavi se samo snovi broje,

Bunilo vrijedi, a trijeznost je grješka.

______________________________

alrauna- korijen mandragore, izaziva bunilo i halucinacije. Pridaju mu čudotvorna svojstva.

(Flora Green, 28. januara 2014.)