LEMPICKA RIŠE ŽENU PRIJE SNA

Štogod ti kažeš, već se o njoj znade.
Stoljeća šafran kaplje joj u pore.
Palače, grobnice, blistave parade:
Htjeli su da je svu obogotvore.

Al’ ostalo je u njoj nešto divlje,
Od mačke gladne, gradske beskućnice.
Čije je krzno od poroka sivlje,
Pod zlatnom kožom mazne milosnice.

I ne možeš je imati ni svuči,
Niti je kakvom grubošću povrijedit.
Grivne i prsten, okov joj navuči:
Tek žustrim kistom obris meki slijedit.

Možda tek okom neke druge žene,
Iscvjetalu je proslaviti trenom.
Vidjeti valja tu krhkost i mijene:
Meteor, tisu, val okrunjen pjenom.

(Flora Green 13. 2. 2014.)