KRETANJE LEDA

Led klizi sporo, on ima mnogo vremena,

Da oslobodi bujuce i korita protrese.

Tko će užgati vatru, izbiti iskru iz kremena,

Prije no što nas poplava dostigne i odnese?

Spasi sad brzo što možeš, neku sitnicu,

Koja će poslije biti dokazom postojanja.

Otvori vrata krletke i oslobodi pticu,

Na mjestu gdje su u san kapala obasjanja.

Sada duh kao jastreb kruži nad panoramama:

Zgurena vrba šuti, od katedrale starija.

Boluju ljudi, psuju, mole, bave se dramama,

Nagriza zidove plijesan, trune stolarija…

I šume moćne vode i stabla golema nose;

Padaju sustavi, ruše se palače dične, nijeme.

Samo strništa gola čeliku pluga prkose.

Ah, tako dakle, ipak: Prošlo je naše vrijeme.

(Flora Green, 26. veljače 2014.)