Piše: Denis Kuljiš

Komadosi s navučenim balkalavama prošlog su vikenda dominirali naslovnim stranicama novina i u udarnim vjestima svjetskih televizija. Sad su se ukrcali na tri ruska taktička kamiona i otišli s aerodroma u Simferopolu, koji normalno radi, pa avioni (vidi se na internetskoj stranici) slijeću i uzleću po redu letenja, na linijama s Kijevom, Moskvom i Istanbulom. Znači, ikonička slika krimske krize, od danas se briše iz medija.

Ostaje pitanje – tko su oni bili? U Sevastopolju, ruskom Guantanamu, garnizonirane su tri brigade Specijalnih snaga (Spetsnaz).

Da sam ja Putin – ne bih slao rusku vojsku u Simferopol, nego bih se za tu uslugu obratio bivšoj kompaniji Blackwater, koja je 2009. promijenila ime u Xe Services, a zatim u Academi. Oni imaju listu od 21.000 suradnika koje mogu povući za svaku akciju, poput operacija u Iraku, gdje ih je State Department angažirao za izvođenje spec-operacija (budžet je iznosio ukupno oko milijardu dolara). Golemi dijapazon aktivnosti na zemlji, u zraku, posvuda u svijetu, neograničeni resursi i tehnika (proizvode čak i vlastito borbeno vozilo pješadije Grizzly) čini ih najprikladnijom privatnom armijom koja bi bez teškoća mogla obaviti i ovu misiju. A otkud mi možemo znati da nije?

Možda je Putin angažirao bilo koju od ruskih državno-privatnih financijskih kompanija u svijetu (recimo luksemburški Volga Resources) da angažira Academi, koji je onda, zbog hitnosti, uzeo u najam najbližeg provajdera specijalističkih usluga, znači pripadnike onih spec-brigada koji su mogli odmah izaći na teren… Možda je to besmislena konstrukcija, jer je išlo regularnim vojnim kanalom, ali upravo čitam novi roman Johna Le Carrea “The Delicate Truth” gdje se upravo to opisuje – uloga privatnih kontraktora neograničenih resursa (koji sa svojim budžetom mogu privatno lansirati “Predatore”) – pa mi je palo na um.

Zanimljivo je da je vod tih žicara po kukuljicama izavao veću javnu pažnju nego činjenica da je na brzinu zamijenjen predsjednik parlamenta krimske autonomije. Nekim likom koji očito udovoljava specifikacijama, što znači da se sve vodilo koordinirano, veoma brzo i lako dovele do željenih rezultata.

Krim je već riješen, sad ostaje neizvjesnost oko Ukrajine, ali ona će se autodestruirati, jer će tamo doći na vlast nacionalisti i povesti rat s domaćim ekstremnim desničarima. Umiješat će se razni bezveznjaci iz Bruxellesa i engleski mutikaše, ali će Amerikanci u svemu participirati samo deklamatorno, velikim riječima. MMF će dati neke male pare, onda će početi kriza, privatizacijska pljačka, inflacija, piramidalne sheme, sve ono u čemu je Ukrajina zakasnila u prvom valu tranzicije, a jedino će opasno bit kod preuzimanja rudnika u Dombasu, gdje bi se rudari također mogli pokušati pridružiti krimskoj SAO Krajini. Nije rečeno da se to neće ostvariti.

Do razmjene vatre moglo bi doći na tom terenu. To bi pogodovalo nacionalističkim vlastima u Kijevu – opremanje armije koja se bori za cjelovitost zemlje najbolji je biznis u univerzumu. A bio bi još poboljšan nestašicom nafte i plina koje pritječu iz Rusije, što Ukrajina ionako ne može platiti.

Tu je zanimljiva mogućnost za produbljenje problema, ali za to treba nekoliko mjeseci. Prvo mora doći europska trojka, pa razni drugi diplomatski potezi, pa stvaranje demokratske ukrajinske nacionalne države zasnovane na europskim vrijednostima i banderizmu, a tek onda, bude li kakvog ograničenog ratnog sukoba, dolazi na red stvaranje jakog ukrajinskog lidera koji će uvesti osobnu vlast i “polupredsjednički” sustav. S evolucijom diktature u nacionalističku parlamentarnu vladavinu ukrajinske desnice to bi moglo potrajati dvadesetak godina, znači do 2025. Nama će to sve biti zanimljivo, poznato i zato važno.

Na slici dolje: Academy, specijalisti koji će tu još biti potrebni…