Piše Romano Bolković
Iako nimalo nedužan, ovaj je primjer sažaljivo benigan sa svoje mehaničnosti: samo ako se prikupi dovoljan broj pritužbi, Facebook bi automatizmom skinuo s vašega profila i Magnu chartu libertatum.
Ali, naš panonski svijet u svoj kulturni obrazac trajno ima upisan kod, ili bug, antropološkog mehanicizma žute dunavske monarhije: ovdje se ljudi, i prije Kafke, kazano globalno, ili Krležinih kaderaša, mišljeno lokalno, vladaju po birokratskim procedurama strojne obuke, pa tekstovi kao što je ovaj o revizionizmu, ni kada o njemu odlučuju ljudi, ne prolaze baš kao kad o njemu odlučuju sekvence digitalnih programa.
Nimalo slučajno: i Hrvatska je stvarnost binarna: politički bipartijna, društveno bipolarna.
Tko se ovdje ne nađe u jedinicama ili među ništarijama, nije.
Zato, da bi smo uopće postojali, ŽURNALISTI su bili neminovnost.
Oni su mogućnost da u ovom trajno predpolitičkom stanju sukoba crvenih i crnih, recidiva dvaju zloćudnih totalitarnih ideologija XX. stoljeća, nauštrb toj ideološkoj fantazmi o prasukobu na koji je svodiv svaki drugi konflikt ovoga društva, zaživi svijet autentične građanske javnosti u punini njenih političkih potencija: svijet liberalne demokracije.
Ovom je podneblju takav nazor nesvojstven: svjedoči tome i činjenica da se dramatično ovdje izražava samo povijest, dok se u po sitno uređenom svijetu naše svakdanjice. drama i ne može zbiti, jer se u nas nitko ne bi štel nikome zamerit; ovdje se, u panonskoj statici trajanja, u individualnost ne vjeruje. Ovo je nepovjerenje prešlo u nagon, i ne čudi da ideja liberalanog u hrvatskoj političkoj povijeti nije ostavila zapaženijega traga: ovdje je moguće sve, i Vukovar i privatizacijska pljačka, i rehabilitacija ustaštva i jugonostalgija… sve je moguće, samo je jedno nemoguće i nestvarno: liberalna demokracija.
Liberalna, ona koja vjeruje u prava individue, demokracija, koja je njena sloboda pluralnog javnog djelovanja.
ŽURNALISTI.com su otuda portal koji pojedince=autore okuplja oko ideje liberalizma.
Njegovi urednici, Denis Kuljiš i ja, složili smo se oko jednog – bitnog:
Naša je misija da u javnosti učvrstimo treću, sad posve neprisutnu poziciju izmedju dvije ideologije i demagogije – desnog populističkog nacionalizma i lijevog populističkog socijalizma. Te dvije političke doktrine u Hrvatskoj se u potpunosti podudaraju u dva osnovna pitanja: podjednako se protive djelovanju tržišta i privatizaciji, te zalažu za očuvanje izoliranog položaje države u europskim i globalnim kretanjima. Prividna “alternativa” na ljevici i na desnici ta temljna načela također ne dovodi u pitanje. Lijeva alternativa, antiglobalisti ili socijal-demagozi (kvazilaburisti), kao i desni regionalno pozicionirani rasisti ili konzervativni klerikalci, povezani s reakcionarnim, antivatikanskim crkvenim krugovima, samo povećavaju koalicioni kapacitet glavne lijeve, odnosno desne stranke političkog mejnistrima (koje su se osule jer vidno ne mogu izaći na kraj ni s društvenim ni s vlastitim unutarnjim idejnim i organizacionim problemima).
Ono što je hrvatskom društvu i na hrvatskoj političkoj sceni potrebno u ovome času jest jasna liberalna pozicija te zalaganje za uvođenje kapitalizma i radikalnu socijalnu reformu u svim sferama. Upravo taj smjer razmišljanja zastupat ćemo na platformi “Žurnalisti”.
Okupili smo mali broj probrnih suradnika. To su, ne računajući tehničke suradnike, Aleksandra Kolarić, Josip Budimir, Andrej Plenković, Darko Polšek, Željko Ivanković, Vuk Perišić, Roger Malone, Davor Huić, Nada Mirković, Ivan Živković i Oleg Maštruko. S rastom i razvojem portalske arhitekture našeg projekta, uključit ćemo i druge eminentne autore koji s nama dijele liberalna politička opredjeljenja i spremni su na autorski i politički angažman u proklamiranom smjeru.
