SLOVO O SLAVI

Slava na čelo stavlja lovor,

Sva je u bljesku zlatnog zuba.

Pljesak i laska, praznogovor,

Hlap mlijeka sreće preko ruba.

Za takvu ne marim ni malo,

Kao što rekoh mnogo puta.

To izgrebeno ogledalo,

I svežanj cvijeća otkinuta.

Meni bi pristajala kruna

Od rosopasa i gaveza.

Zvuk himne koju sklada žuna.

Monogram gljiva uz grm slijeza.

Tek čast vrtlarice uzimam,

Hvalu od sadnica i zrnja.

Blag krušni naklon klasa primam,

Čist miris ruže usred trnja.

Za ljubavničkom slavom hlepim,

Što sipa ljiljane u krilo.

Ispraćam mladost stihom lijepim;

Nek’ vjetar nosi što je bilo!

Posljednju slavu čekam žudno:

K otoku nekom bježi slika.

Ne bješe ništa uzaludno,

Za mirni ponos usamljenika!

(19. 3. 2014., Božica Jelušić)