Piše: Marijan Grakalić

Od kako je evropsku novinarsku nagradu dobio tekst ”Ima li Vukovara” i time postao djelom iste ”spomeničke baštine” o kojoj piše, a i zbog toga da na papiru ne budu tek mrtva slova, pitam se ima li tko živ ispod te legendarne crvene zvijezde čiju zabranu bedasto najavljuje Tomislav Karamarko? Pitam to misleći na bogatu hrvatsku i jugoslavensku antifašističku tradiciju koja još uvijek nije dovoljno uzdignuta u našem društvu kako bi, isto kao i Vukovar, prestala biti tek mrtvo slovo na papiru i postala okosnica putem koje bi mogli ponovo zauzeti suvereno mjesto u međunarodnoj zajednici naroda koje nam pripada.

Naravno da takvo pitanje nije prihvatljivo za današnje promotore rigidnih i zaostalih političkih misli. Kako vidimo, oni upravo početak svoje možebitne vlasti vide u zabrani antifašističkih obilježja i tradicija, a ne tako davno pozivali su da se u ”Kevinu jamu” bace svi oni koji su njihovi politički oponenti, to jest, koji ”ne vole” Hrvatsku jer su je navodno upropastili, unatoč tome što je Sud prije koji tjedan zaključio da je od svih naših stranaka upravo HDZ masno potkradao državu i narod.

Da razjasnimo. Takav politički diskurs slijedi pomalo onaj nacional-socijalistički obrazac kakav je viđen u Njemačkoj tridesetih godina i zasniva se na osjećaju poraza, prikračenosti, neostvarenosti i bijede gdje zbog toga postaje socijalno masovan ali i podržavan od domaćih poslovnih ljudi koji misle da na drugi način ne mogu ostvariti svoje nacionalne aspiracije. Ne treba zaboraviti kako je i početak Njemačke radničke partije (Deutsche Arbeitpartie) povezan sa mržnjom prema ”drugima” i napadima na Židove koji su u Munchenu počeli već 1919. godine, iste godine kada je stranka osnovana, i koji su bili proglašeni ”krivima’ zbog poraza i teškog stanja Njemačke.

I danas je u nas očito kako se HDZ također masovno koristi rasnim, nacionalnim i vjerskim predrasudama pa se tako u retorici njihovog predsjednika, koji za razliku od ondašnjeg molera Hitlera i nije neki orator, ističe ista šablona. Umjesto ”Židova kao vampira Njemačke”, dolaze na svijetlo ”Kevine jame” u koje će se baciti ”neprijatelji Hrvatske”, itd. U tom kontekstu i njegova izjava kako ”pobačaj nije prihvatljiv” nije tek uskraćivanje već izborenih ženskih i ljudskih prava već i istodobno izražavanje brige za rasnu i duhovnu obnovu kakvu je nekad za Njemački narod opisivao Gotfried Feder pišući i njihovom političkom programu da je njihov cilj ”…ponovno rađanje Njemačke u njemačkom duhu, radi njemačke slobode”.

U nedostatku druge političke legitimacije, kako bi ustvari za bilo što u ovoj zemlji HDZ bio još relevantan, težište se sada baca na komplot s manjima ekstremnim desnim strankama, kao što je ona Ruže Tomašić i ostale ustašije. Kompleks poraženih i prezrenih nakon Drugog svjetskog rata tu je i dalje aktualan, kao da rat maltene još traje. Najbolje se to vidjelo za posjeta premjera Milanovića dalekoj Australiji gdje Tito i antifašizam žive u liku valjda vječnog neprijatelja svega što je Hrvatsko.

 Zvijezda, iako je ona u osnovi antropomorfni simbol čovjeka, za sljedbenike nacionalnih ideologija nije prihvatljiva jer je ujedno i simbol onih snaga koje su ih povijesno porazile. Prihvaćanje povijesne istine i šire obrazovanje pomoglo bi Karamarku i njegovim sljedbenicima da prihvate kako su fašistički režimi bili zločinački i da se novi takvi sustavi u današnjem europskom kontekstu ne mogu dopustiti. Dapače, neprihvatljivo je i simboličko izražavanje kao što je ono Šimunićevo ”Za dom” jer direktno asocira na zločinački ustaški režim.

Zločinački karakter fašističkih sustava u više je navrata potvrdio Europski sud (počevši od onog u Nurmbergu). Također, točno je i to da je u komunističkim sustavima bilo zločina. No, isto tako, Hrvatska 1945. ili ona 1985. nisu jedno te isto jer su političke i društvene promijene išle ka društvu dokidanja ideologije inače se demokracija moguće i ne bi dogodila.

Kako bilo, antifašizam je temelj Hrvatskog ustava pa već zbog toga Karamarko sve i da dobije izbore ne može zabraniti njegove simbole, tradicije i spomenike. Ako je Vukovar grad spomenik, kako se barem piše, onda je antifašizam i crvena zvijezda onaj motiv iza kojeg svi stoje kada se radi o vječnoj borbi između dobra i zla, pameti i gluposti. Makar nam svima zbog toga Karamarko nalijepio i one žute zvijezde prije no što otvori rake.