Nova stvorenja za ”mrak”

Piše: Igor Mirković

Lovu smo spiskali, to je jasno. Ako je ikada i bilo, sada se stvarno nema. I negdje treba zavrnuti špinu.

Previše bacamo na kulturu – bilo je pitanje dana kada će se toga netko mudar sjetiti.

Ja imam protuprijedlog: zašto ne pogasimo uličnu rasvjetu? Najprije po malim mjestima i periferiji, pa onda sve bliže i bliže Jelačiću banu, dok ne uštedimo dovoljno. Malo mraka, to nikoga nije ubilo.

Jesam li normalan, pitati će se svi? Pa kako ćemo živjeti u mraku?

A kako ćemo živjeti bez svojih knjiga, slika, muzike, predstava, pitam se ja? Isto kao i bez ulične rasvjete. Može se, svakako se može, ali je ružno. Život bi bio jadan.

Ali zašto dajemo toliko novaca na lošu umjetnost, uporni su praktični umovi. Kakve filmove snimate, niste zaslužili ni lipe. A zašto osvjetljavamo ružne ulice, pitam se ja? Ružne su nam periferije, grbavi asfalt, otučena pročelja, sve sivo i žalosno. Zašto trošimo novac da se taj jad vidi i po noći?

Ali tko bi normalan htio živjeti u gradovima bez javne rasvjete? Točno, pitam se ja: tko bi htio živjeti u zemlji koja nema svoju umjetnost?

I tako bismo mogli polemizirati u nedogled. Štednja na kulturi je NAJBRZI put da se pretvorimo u niže razrednu zemlju, u kakvoj sutra neće htjeti živjeti nitko tko ne mora. Svi koji mogu, otići će u gradove s kazalištima i muzejima, a ostati će oni kojima bog nije dao drugu mogućnost.

Ako to ne razumijemo, možda nismo ni zaslužili da nam sutra bude bolje.

I još nešto: svi ti tipovi u dobrim odijelima, poduzetnici i ministri, uglavnom neće završiti u školskim udžbenicima. Tamo su uglavnom ti neki umjetnici, mazala i stihoklepci, ovi koje danas doživljavamo suvišnim troškom.