Piše: Stjepo Martinović

Iskustvo od ’90 do danas uči nas da, kad se o nečemu šuška, to (obično) nije prazna puška… a ona ‘Čehovljeva iz prvog čina, koja će sigurno opaliti u trećemu’ visi na hrvatskom zidu sve od uvedbe totalitarne partitokracije, nevješto (zapravo: bahato!) ovijene barjakom paradne demokracije.

A o čemu fama volat?

O nametanju Hrvatskoj, kao crnoj rupi EU, ‘činovničke vlade’ po izboru Bruxellesa, kao što je već učinjeno Grčkoj, Italiji…

Dakle, stanje u kojem se parazitsko-klijentelistička bagra pravedno raspoređena po hrvatskim strankama i strančicama pokazuje notorno nesposobnom voditi zemlju – o čemu savršeno svjedoči gnušanje građana nad mogućnošću prijevremenih izbora (zašto ako nije moguć izbor nego između naoko različitih, a zapravo jednakih nakupina fermentiranih u našoj ubogoj kibli) – vodi uspostavi stečajne uprave!

Kad već nismo sami bili sposobni za demokratski preustroj bez pljačke, deindustrijalizacije, podjele (pseudo)nacije na kastu na vlasti i stoku sitnoga zuba, drobljenja zemlje u stotine jalovih općinica, para-gradova i nadri-glupanija…

Naravno, smrt ‘mlade hrvatske demokracije’ nikomu ne treba biti razlog za veselje ni za likovanje: tek će protektorat EUkracije nad Lijepom (li) nam našom biti sjajan paravan za dovršetak velike pljačke u izvedbi domaćih izdajnika – kojima ova paradržavica nikad nije oskudijevala!