ZDJELICA ZA RIŽU

Glave su poput balona, noge na traci;
Prolaze ljudi i gradski pločnik bruse.
Na vagi dobrih djela sve sami loši đaci,
Što nauk jedan znaju: “Na se, poda se, u se…”

Ali izdvoji se jedan, uvijek sam i vidovit,
Tko svoju muku muči, strepnju prezaduženu:
Taj nema dnevni obrok ni kutak skrovit,
Tek zdjelicu za rižu i ruku ispruženu…

Tu treba spustiti svog dana komadičak,
Osmijeh ko ljekobiljku,suhi zlatnik od zdravlja.
Ljubavne sreće plovak ili duha pretičak,
Što se otpušta lako i brzo zaboravlja.

Jer samac s ugla ovdje našu odslužuje kaznu:
On o propasti duše u crni bezdan viče.
A zdjelicu za rižu u ruci pokazuje praznu:
I svakoga se od nas to možda malo tiče…

(8. travnja 2014., Flora Green)