VLAGA ĆE SPASITI JEZIK

Riječi su došle u stanje molitve
stvari idu kako idu
i blitve je sve manje
i sreća je izvan ruke
U rasporedu uređenog kaosa
crkvena zvona zvuče harmonično
metafizički službeno
Ozračje tamjana neutaživo sluša:
gladni su krikovi vjernika
Ljepota je neznatna na kapcima pastira
seljačkih djevojaka, našminkanih žena,
istrošenih opatica i usahle gospode
Jedino je tvoje tijelo knjiga nad knjigama
mrijestilište u hramu moćnih sprezanja
razrezano vječno zelenilo

Nijedan jezik
ne može se naučiti bez buke
logike brđana
Tako su govorili profesori djetinjstva
u mojoj kuhinji
zapanjeni svrsishodnom lirikom
koju sam upravo pripremao
Na tanjurima pušilo se umijeće ljubavi
bez milosti, bez recepta
I baš kao što klaun
od muke orošen veseljem
nosi spas u sklopljene duše
u osušene suze upitnika,
tako ćeš i ti u znoju lica svoga
usmjeravati glagolsko svjetlo
u ljupkim oblicima bez panike
i sezonskih frizura

* * *

Pridjevi pritom moraju biti sočni
kao guze djevojaka u trajnoj ondulaciji,
u pokaznoj vježbi divljenja…
Samo ako su jezici vlažni
budućnost može preživjeti

Svako suho štivo skuplja prašinu
čak i ono koje sirenama
oglašava svoju očitu krhkost: dnevnu pjenu
zato je profesorima zima bez akademije
zato se smještaju u skloništa gdje kiše
ne dolaze a kapi su rijetke
kao rijetkost djevice ili kurve iz ljubavi
Dođi – čemu metaforama pokapati
nulto stanje titule? to svakodnevno radi
televizija gusto uredno poslaganim
malim ništicama
Dođi, zavoli me, izmuzi me maštom…
Vlaga je vesela sperma
vlaga će spasiti jezik
Sunčani papiri i umoran pjenušac jutra
smiju se iz noći