LASTAVICE NAD TREBIŽATOM

Kao da nosim u plućima jedro,
A zraka Sunca zadaje mi pravac.
Šumarak razlistan i nebo vedro:
Svitak ispisuje tih začinjavac.

Jablan razvijori pletenicu živu,
A grm zametne stidljivu ružicu.
Kad oko uroni u perspektivu,
Srebrn trak vode preplavi dužicu.

Mravinac, kadulja, repuh, odoljen;
Na ranu privijam blag trputac.
Grm siručica, stolisnik voljen,
Kao da pada kasni prhutac.

Gle, kišonosni oblak dolazi:
Pitijski prsti, znak padavice.
A gdje se rijeka s obalom mazi,
Srhne kljun, pero, rep lastavice.

Emajl i zlato, ljeskave fasete.
Meka me brazda zagrnula u se.
U svetokrugu gdje laste lete,
Vrh rosopasa, poljane ruse…

(Flora Green, Ljubuški, 16. travnja 2014.)