Nije nas ostalo mnogo u tragovima kapi,
Iz pjegava se jaja neće izvaliti ptići.
Misao ispod čela, jasna kao Topkapi:
Na mjestu našega pada ništa se neće uzdići.

Strast je nesmiren dorat; tek patnja drži ular.
Gorki se pelinov balzam već otvara u rosi.
Zadnji se poljubac nosi na srcu kao škapular;
Neka ostane sveto što zaborav odnosi….

Kako su čudni ljudi, dobrih savjeta puni;
Govore: “Sol na ranu…” ili “Istina liječi”.
Dosadni cvrčak to je, gudac na jednoj struni;
U porazu smo isti,tek su drugačije riječi.

(30. travnja 2014., Flora Green)