Piše: Marijan Grakalić
Nakon veoma zapažena ciklusa umjetničkih fotografija odnosno digitalnih slika ”Lutkini snovi”, Karmen Stošić izlaže sljedeći ciklus ”Ples” koji se logično nastavlja na prethodni. Dok se u prethodnom arhaična igra svjetla i sjena plete oko modnih lutaka i asocijacija artificijelne erotike umjetnog ženskog tijela lutke, u novom ciklusu u kojem fotografira plesačice na štangi u noćnom baru izbjegava se uvriježena predstava industrijske porno zabave i naglašava dojam reduciranja ponuđenog trakama koje separiraju fotografiju. Vizualno se na taj način udaljavajući i od plesačica i od mjesta zbivanja postiže se utisak kako se sve to tek voajerski promatra. Isto onako kao što se u nekim ranim crno-bijelim filmovima ovlaš promatrala radnička klasa i njezina vizualna masovnost, ovdje se bez želje da se u ”Plesu” sudjeluje reduciraju atributi onog što predstavlja ikone masovnog ukusa. Za razliku od fotografija iz svijeta popularnog glamura, Stošićine fotografije plesačica na štangi vizualno potenciraju mehaničku prirodu industrije i industrijske trake Henryija Forda kojom je započela masovna proizvodnja ali i proizvodnja masovne kulture. Tako uslikana jedrost ženskog tijela, bedara, nogu ili ruku, kroz jedinstvenu asocijativnost poprima drugo značenje od onoga što se vidi prostim okom, nastojeći je osloboditi dimenzije konzumne erotike i postaviti kritiku u središte umjetničke prakse.
Koristeći mogućnosti novih vizualnih medija, Karmen Stošić se u svojim umjetničkim istraživanjima u ovom kao i u prethodnom ciklusu približava ogromnoj tradiciji europskog metafizičkog slikarstva, posebno surrealizmu upućenom da kroz originalan artistički postupak dublje prodre svijesti i tumačenje kulturnih procesa. Često naglašavanje apsurda koje je ujedno i tipično i za brojne motive nadrealističkih slika jer povezuju nespojive oblike u biološkom svijetu ili zrcale neodržive ravnoteže u fizičkom, također se i ovdje nameću kao avangardni izazov koji traži pažnju i posljedicu u umjetnosti. Istoj onoj koja je oduvijek razapeta između stvarnosti i slobode koje se ipak ponekad poklope pa tada nastaje umjetnost koja proširuje prijašnje poglede i mogućnosti. Upravo se i u digitalnom slikarstvu Karmen Stošić radi o tome, jer se tu sama zakonitost slučaja tipična za fotografiju nadograđuje i ispunjava onom slobodom koju nam nimalo slučajno omogućuje vlastita kreativnost. Doživljaj koji pružaju ove fotografije nema lažnu sentimentalnost kao niti neko patetično ili fetišističko divljenje masovnoj kulturi. On je iskorak dalje od onoga što već postoji.
radio gornji grad 
