Piše: Gordan Stojić (regionalexpress)

Hrvatice i Hrvati, građanke i građani Republike Hrvatske! Od prije nekoliko dana vas prezirem. Vas 800 000 koji ste na ovim izborima dali glas HDZ-u i SDP-u. Nevjerojatno. Što je više potrebno da biste promijenili stav? Nezaposlenih, onih koji ne dobivaju plaću ili uopće nisu na burzi je tko zna koliko. Vaša zdrava i mlada djeca nemaju posla i maštaju o inozemstvu gdje će biti građani sedmog reda. Petnaest posto ljudi nema za osnovne životne potrebe. Na dnu smo europskih zemalja po svim pokazateljima. Ljudi mahnito po mojim Utrinama skupljaju boce. Što još ove dvije grupacije vama trebaju napraviti? Izvaditi pimpilića pa se popišti? To i jest razlog što nisam izašao na izbore jer nisam želio sudjelovati u toj farsi. Da sam iole smatrao da će glasove dobiti i neki drugi, naravno ne zato što su sposobni, ali da se barem razdrobi moć umreženih, nesposobnih, pa i kriminogenih struktura koje su unesrećile i opljačkale zemlju, izašao bih.

Neki kažu da ste naprosto ograničeni i navikli na uvijek isti šablon. Jebe mi se. Tko vam je dao pravo da budete inertni, da isključite mozak i svojoj djeci onemogućite osnovno, život? Jer lako je za vas, ali što sa djecom koju treba čekati nekakva budućnost? Neki kažu da su glasali državni uhljebi koji se boje promjena i onoga tko bi odlučio napraviti reda i rastjerati većinu te lijene bagaže. Jebe mi se. Otkud vam uopće pravo da smatrate kako ćete i dalje grabiti iz prazne kace u zemlji u kojoj u ovom trenutku ima više umirovljenih nego zaposlenih? Tko će vas za deset ili dvadeset godina hraniti kad odete u nezaslužene mirovine? Dokazani maheri iz HDZ-a i SDP-a? Neki kažu da ste glasali da ne bi zavladali ustaše, partizani, da se ne bi ukinula zvijezda ili uvela ćirilica. Ma jebem vas, ustaše, čirilice i crvene zvijezde. Tko če meni sutra omogućiti da nešto jedem? Tko će mi platiti račune i tko će me liječiti kad se razbolim? Znate li da pojedine bolnice više nemaju lijekova? I kad se sutra razbolite, nemojte u bolnice, idite pred Bozanićeve dvore pa se molite, možete u Kumrovec, tamo su cijeli svibanj rastezali harmonike.

Ali nema veze. Tko će se zamajavati s ovim glupim i nebitnim pitanjima? Jer po Utrinama se proširuju terase, stavljaju filmska platna. Počinje nogomet. Strašna stvar. To će nas napojiti i nahraniti. Nažalost neće Joe, ali će spremno i za dom gaziti druge oni koji su Joea branili, Rakitić, Kovač, Šuker, sve intelektualac do intelektualca. Pravi cvijet hrvatskog naroda. I dok spremno i za dom budu guzili nekakav Ekvador i Trinidad i Tobago, razmislite. Čija je reprezentacija? Vaša i moja? Hrvatska? Ne, nego Mamićeva. On je gospodar hrvatskog nogometa, u toj reprezentaciji igraju igrači koji su s njim pod ugovorom. I što im bolje bude išlo, to će njemu više kapati u džep. A on će urlati i vrijeđati svakoga tko pita koliko je poreza platio državi koju toliko voli.

Ali što ćemo? Što da se radi kad vi baš hoćete Karamarka, Milanovića, Josipovića, Mamića, Šukera, Joea, Thompsona i uz njih svu onu boraniju što živi na državnom proračunu. Jedino što vam u to ime mogu poručiti, budući da vam je Zdravko toliko prirasao srcu, a sad je u Brazilu pa vam to ne stigne reći, ali ja ću u njegovo ime: – Nabijem vas!