OFELIJINO ZRCALO
Kruh naše čežnje tko će jesti sutra,
Ako se nada u nemoć uglibi?
Idemo svijetom, prašnjavi iznutra,
Stisnutih usta, nalik mrtvoribi.
Sol s vrha prsta-razum postojani,
Hoće li pokrit kolebljiva stanja?
Za vodom plače ljiljan odrezani;
Kamen na putu pamti spoticanja…
Kvasac ludosti čiji san će dići,
Pod koji barjak svrstat će se djeca?
U travi dršću sitni prepelići:
Krv maka, kosa što krila podsijeca.
Mrvice hrabrosti pokupit će mravi,
Na mjestu gdje se slabo tijelo slama.
Pod pustim pragom okrajak ostavi;
Kruh naše čežnje jest će duša sama.
(4. lipnja 2014., Flora Green)
