Piše: Božica Jelušić

Sve više vjerujem da svaka dobrota ima granice.

To, što smo radili iz uvjerenja i ne propitujući razloge, da bismo se sami bolje osjećali, da bismo laše hodali, slobodnije se smijali, mirnije spavali, jednom dođe do kraja i do zida. Pomagati i davati, dijeliti, pridržavati ljestve, dati unaprijed oproštaj, pokloniti vjeru, s vremenom se pretvara u životna načela. U nama postoji rog obilja, iz kojega vadimo, dijelimo, otačemo pretičak, a ponekad stružemo i po dnu, ne želeći priznati da ni sami nemamo- vjerujući da je svaki defetizam poguban za filantropiju. Dajemo, jer je davati lijepo i ugodno, vjerojatno i plemenito, no to više nije u našoj domeni, budući da ne očekujemo uzvratnost.

I što se desi jednom, kad tresnemo o zid osornosti, nestrpljivosti, “postrojavanja”, kad nas se uzima zdravo i za gotovi i čak prekorava, što u toj pojedinačnoj prigodi, nismo dovoljno dali? S nevjericom brišemo polupan nos. Naše okruglaste, ptičje oči izgubile su iskru; kapci spušteni prema dolje, usna drhturava—na ispitu je cijela naša životna filozofija, cijeli ustroj u kome smo prebivali. Nasumični Cioran: ” Da bismo živjeli, da bismo samo disali, valja nam učiniti sumanuti napor kako bismo povjerovali da svijet ili naša poimanja sadrže temelj neke istine”.

Ja želim povjerovati da se dobro prepoznaje. Da zahvalnost i usrdnost ne moraju uvijek dobiti plašt od riječi. Jer da je zahvalnost dubinska a prazna laska površinska, meni odbojna i posve nevažna. Ali nos krvari, modrina u mom oku preobraća se u sivilo. Svijet je potamnio, u glavi mi se mota neka fraza o osobi koja je bila “više rabljena negoli ljubljena”. Tražeći bolju sebe, hvatam se za knjige s police, za neubranu ružu pod prozorom, neku sjetnu melodiju, koja prati riječi: Daniel is traveling tonight on a plane…I can see Daniel waving goodbye...

Granica, nesretna granica. Zaboravila sam ponijeti putovnicu, vjerujem da ni u ovoj prigodi neću prijeći na drugu stranu, među skeptične, potamnjele od zlovolje, samotnjake i solipsiste izvan granica dobrohotnosti i dobročinjenja.

(20. lipnja 2014. Flora Green)