LJEKOBILJKE, stručak

Ljekobiljke piju svjetlost danju,
I dodirom svojim sve izliječe.
Žive vjerne svojemu poslanju,
Ne mareći za oholo cvijeće.

Na rudini, livadi, ugaru,
Gdje se širi oštrobrida trava;
Struk na groblju, buket na mezaru,
Što preživi, njihova je slava.

Ljekobiljke u karizmi traju,
Kroz podzemno carstvo žiljem ruju.
Ukras svijetu, ponos zavičaju,
S prvim vjetrom u dalj otputuju…

Kad potonu u tamu bez pratnje,
Zima dođe i zaledi grane.
Al’ od tuge i ljubavne patnje
Čajevi i balzami nas brane.

(1. srpnja 2014. Flora Green)