OTOCI U SNU

Oni stoje tamo, obli, sedafasti;
mirišu im srca na dozrelu dinju.
Vjetar gladi mogranj: pomže mu pasti.
Nad modri se greben oblaci naginju.

Grimizom su smokve obojile usta.
Sok i slador kaplju kroz kristalni zrenik.
Pod širokom listom, gdje je sjena gusta,
zlatast kao šafran spava urođenik.

Svaki otok ima drvo i paune:
oči koje svijetle, glasove što bruje.
Glasaju se školjke poput pozaune,
i trepere ribe usred morske struje.

Žar začina pali nosnice i ždrijelo,
pa k izvoru brzaš, u dnu morske špilje.
Probudiš se naglo: ko kamen je tijelo,
a otoci hlape s druge strane zbilje…

(1993.)