PRIJATELJ OBAD

“S očima okrenutim prozoru
iskričavom, gdje obad prijatelj
djetinjih dana, bruji u plavetnilu
starosti”.
(O. V. de Milosz)

Ja se ne bojim žalca, niti ne marim uboda.
(Pčelinjak iz djetinjstva spava čvrsto zabravljen).
Kraj okna gdje mirnim okom prevrćem Humboldta,
Znam da si mi u goste stigao nenajavljen….

Nije ti rod na cijeni: od tebe ljudi bježe.
Jedino nevinost te drži igračkom čujnom.
Konj će rastrgati ular, konopac koji veže,
Čuje li kako zujiš u zraku predolujnom.

Zlokobni Saturn plovi: nevolji put užljebi.
Žarenjem bolnim na tijelu trag mu otkrivaš.
Koristi ni ljepote nitko ne nađe u tebi,
Jedino Višnji znade zbog čega tu pribivaš.

Sredinom svojih dana, na uskoj brvi,
I ja te primam voljno, ko zraku prosvjetljenja.
Jer tamo gdje su mi drugi dodali otrov krvi,
OPRAŠTANJU me učiš, cijeni oslobođenja.

(Barnagor, 13. srpnja 2014., Flora Green)