Koliko su kneževski raskošna i doživljajno bogata naša djetinjstva, s uspomenama na ljetna kupanja, prženja na pijesku i šljunku, vožnju čamcem, ribolove i lunjanja po vrbacima, kamo zamiče gizdav rep divlje patke i čapljin savinuti vrat… Vidjeti vodomara, znači dobiti dragulj u tome danu,naći figuricu od skrutnuta pijeska -steći odlikovanje istraživača divljine, a biti blizu kad se otvara lopoč ili pupoljak šumske ruže penjačice, to je pak povlastica kakva se ne dijeli ni s kim na svijetu. Nedirak, trska ,uvratić, zlatna šipka, vodopija, gavez,kadulja, kamilica, slijez i stolisnik, sitno cvijeće po baruštinama i tresetištima, po inzulama, vrištinama i šodranama, probudit će strast za biloslovljem,stvoriti u tebi probirača najotmjenijih prizora, poznavatelja nijansi, stihotvorca s brze ruke, peripatetičara i hodočasnika.

Vidjet ćeš kako se sastaju sve četiri sezone, dok se jedan mladi list odijeva zelenilom, a drugi već pada u travu, osut staračkim pjegama; kako grmovi potočnica narastu do listova, kopriva do pojasa, dok bršljani i imela osvoje najviše grane krošnji, u kojima noću spavaju anđeli. Vidjet ćeš trepetljike, po čijim bi srebrnim listovima Fragonard otiskivao svoje gravire ili topole tako bijele kore, s kojima bi se i breze rado mijenjale u svečanim zgodama, kada se noću presvlače u Seleninu čast…Na dnu se probušena čamca, utonula u mulj, praćaka bjelica. Kad priđeš bliže, ona se hitro pretvori u labudovo pero, potom u plastični konac iz ribarske torbe.Jedno kvrgavo drvo izroni usred vira i ponovo utone- bojiš se i pomisliti da je bila Dravska neman, koja se također poigrava s tobom, nevježom i gradskim dupljarom, zarobljenim u prostoru sobička, cijelu godinu.

Naime, rijeka ti daje nevidljivi vodeni žig u imaginarnu knjižicu: tek kad nakupiš barem stotinu DRAVODANA, počet ćeš je otkrivati onakvom kakva jest: neponovljiva, divlja i divna, pradavna, vječnomlada, živodajna, neuništiva, nenadomjestiva, neprocjenjiva… Jedinoprava. Drava.

(Flora Green, Nikola Wolf)