SRK PELINKOVCA

Vidovitom idu u pohode tajne,
A pelin mu pjeva u gorkom likeru.
Otpravljajuć u dalj stvari kratkotrajne,
Cijeni mali gutljaj, čuva dobru mjeru.

Njegova nas mudrost ne dotiče sjenom.
Medeni su dani u košnici skriti.
U dosluhu mi smo s budućim vremenom,
Ne vjeruju gladnom bezbrižni ni siti.

Zaljubljena duša treperi k’o breza;
Na obali rijeke jutro nas pokrsti.
Trajemo u ljetu, u snu divnog slijeza,
U vodi se miču naši sretni prsti.

No, kad zima opet dočepa se vlasti,
Ostat će poharan vrt ograđen žicom.
O praznini svijeta misleći bez strasti,
I mi ćemo poći nekom stranputicom.

Gledat ćemo tako u svitanje bijelo
Pticu koja kljuca zadnje bobe s tise.
Odsutna će ruka protrljati čelo.
Nitko nikom neće reći: “Vrati mi se!”.

(13. kolovoza 2014., Flora Green)