TIHO MJESTOPostoji tiho mjesto, lijepo se zove;
Gujavice ga vole i ljube češljugari.
Tu ariš ko patrijarh spokojno stari,
A logorska se vatra širi u pramenove.

Misao nailazi spontano, neprizvana.
U grudima je mogranj, dozreli snovi.
Rascijepa nema : sumnja ne raspolovi,
I niti jedna prijetnja ne ulazi izvana.

Oronulost ne vlada,naboranost dobi,
Već godine se šire ko godovi u panju.
Sve ljubavni je treptaj, srh k postojanju,
Zamršen trnovez riječi um ti ne zarobi.

Ta kota odolijeva: put vodi zavojiti
Tamo gdje stoje stabla, mladi Sebastijani,
Kojima nježnu koru sunčeva sulica rani.
Ali kažem li ime mjestu- neće ga biti.

(20. rujna 2014. Flora Green)