DANI…
Dani ponosa i slave, dani potonuća,
Sve što s njima ide, kvrgavo i plošno;
Disanje na škrge i umorna pluća,
I u krošnji klena blago nepotrošno.
Dani lošeg svjetla, prodane parcele,
Rasutost i nemir u svakome satu.
Plodovi istrunu, laste se odsele,
Više nego srcu vjeruješ zanatu.
Dani kad se pauk seli među spise,
U ormaru plijesan opšiva kapute.
Kad zašute čvorci, žabe se uzvise,
I pjesme k’o lišće na vjetru požute.
Dani kada oprez visok porez traži
Za rimu što pođe nekom stazom uskom.
I u kišnoj noći, ko vojnik na straži,
Pišeš pisma Brodskom na šepavom ruskom.
Dani kada opet živneš, zatreperiš,
Ispod duge staviš raskaljanu mlaku.
Mreškom smješka život u trenu izmjeriš:
Riba što se hvata o sunčanu zraku….
(22. listopada 2014., Flora Green)
