Ali polovično se živi među nama:
U gomili bučnoj misli se rastroje.
Svakodnevni obrok služeć’ utvarama,
Poznaje li duša što čula prisvoje?

Rastuća se nemoć u kretnji otkriva;
Gladna usta žude nepobrano voće.
Prah večeri melje vodenica siva,
Novine od jučer slave duh lakoće.

Hrđaju u zemlji lanci i medalje:
Divlji korov buja među citrusima.
Kroz vrtložne struje migoljimo dalje:
Kao da jesmo, kao da nas ima…

(3. prosinca 2014., Flora Green)