Piše: Blažo Davidović
Ostavka nije otkaz,ostavke daju oni kojima se ne može uručiti otkaz, ostavka je znak ekskluziviteta, blaži oblik balkanskog božanstva. Otkazi su za sitnu boraniju, za male ribe, jadne ribice, za ojađene radnike i anonimne građane.I kad se desi da, slijedom neke afere i vrlo, vrlo rijetko, netko svom Ajatolahu preda svoju “neopozivu ostavku” na tu i tu funkciju, pod pritiskom brzopotezne (medijske) javnosti i kao usiljeni igrokaz političkog dekora partijskoga establishmenta, onda se nekako novinari i javnost utope u slavljeničkom samozadovoljstvu.
Smijenili su, eto, blaži oblik balkanskog božanstva. Ali otkaza nema, a nema ni sudskih sankcija. Tip koji je dao ostavku za 44 dana osvane na još jačoj i odgovornoj funkciji, a pametniji dio javnosti to podržava: moralan je on, čvrst karakter, ljudina, dao je ostavku, svaka mu čast i evo mu, na tu jednu ostavljenu funkciju, još tri, mirita, jel da?
I ako su zbog nerada, nestručnosti i neznanja, umrle dvije ili tri bebe u nekom prljavom porodilištu (jedna više ili manje, svejedno?) onda se ne nadzire kraj našoj bolnoj gluposti: formira se parlamentarni odbor koji, kao, ispituje neke doktore, ginekologe, babice i tako to.
Tri tipa sa šarenim kravatama u nekom parlamentu, pred tv kamerama, ispituju, tobože, neke liječnike!?
Čak i za policijske i kriminalističke laike je to jednostavno riješiti: iz te bolnice, iz tog rodilišta, uhapsite dva doktora, dvije medicinske sestre, šefa smjene, direktora bolnice, mjesec dana pritvora, pa još jedan, pa još jedan, ni sunca, ni mjeseca, onda oni propjevaju, pa ih puštate iz pritvora jednog po jednog, a unutra, na njihova mjesta ulaze drugi, i sve tako, dok ne dokažete krivnju pojedinaca. I to je to.
Lovci na pelene.
Ne smije se desiti tragedija, a da jedina konzekvenca bude ostavka nekog šminkera. To je potpuni sunovrat društva.
I otkazi, to nam treba. Ima otkazanih koji bi rado opet došli u situaciju da dobiju otkaz, a ima i onih kojima nitko nikad nije otkazao, jer im nije ni zakazao, njima je samo Bog dokazao da su ljudi koji ostavku neće dati nikad, ostavke nisu za njih, oni su lovci na jelene u šumi punoj zaštićenih medvjeda, lovci na pelene koji nikad prohodati neće.
Jer, čim se malo usprave, dođe neka Partija pa im zapne nogu.
