Piše: Velimir Visković

Nisam jučer glasovao; muči me već danima nekakva viroza, a kad sam povirio vani užasnula me količina nepočišćenog snijega. Odustao sam od izlaska, zezajući se u prepisci s prijateljima: – Čuj, ako je Ivi potreban baš moj glas, loše mu se piše!

Naravno, pretpostavljao sam da plasman u drugi krug neće doći u pitanje, a valjda ću u drugome krugu izići na izbore.

Čitam sinoć i jutros analize na portalima i fejsu; uglavnom se svode na konstataciju kako Ivo mora osvojiti povjerenje Sinčićevih glasača; stoga se već sinoć obrušila kanonada svakojakih rugalica na račun Milanke Opačić koja se nije mogla suzdržati da javno ne opatrne kandidata čijem će se izbornom tijelu Josipović u drugom krugu morati obraćati. Očito, Milanka nije mogla suspregnuti ljutnju na kandidata koji je, implicitno ili eksplicitno, kritizirao njezin resor i na masi nezadovoljnika socijalnom politikom vlade gradio svoj izborni uspjeh. Prevelika taština i nezrelost su i inače ne baš nebitni problemi aktualne vlade.

Razgovarajući jutros s prijateljima u nekoliko sam navrata govorio o svojem viđenju ishoda u drugom krugu. Dobro, govorim kao simpatizer Josipovića (iako ne odviše fanatičan), ali mislim da mi to ne priječi realno sagledavanje mogućeg raspleta. U ovom trenutku, prema rezultatima izbora, Josipović ima malu prednost, nekih dvadesetak tisuća glasova više u odnosu na Kolindu.

Njoj treba pribrojiti 110 tisuća Kujundžićevih glasova. Iako je za ukus dobrog dijela desničara Kolinda preblaga (i ovisna o Trilaterali i “judeo-masonsko lobiju”), izvan je sumnje da su Kujundžićevi glasači u drugom krugu glas dati gospođi KGK. Dakle, Ivo će biti u minusu 90 tisuća glasova.

Što će biti s 300 tisuća Sinčićevih glasača? Bar polovica neće glasovati ni za kakvu stranku, neće izići na izbore. Kako će se distribuirati glasovi preostalih 150 tisuća? Kad bi pokupio sve, Josipović bi bio pobjednik. Valja se pritom podsjetiti da je prema anketama Josipović zadnjih tjedana gubio ubrzano postotke, a izbori su pokazali da se većina njegovih potencijalnih glasova prelijevala ne kandidatkinji HDZ-a, koja je ostala u granicama izbornih prognoza, već kandidatu Živog zida. Naravno, s tih 150 tisuća dodatnih glasača Josipović bi glatko pobijedio. No, kako je Sinčićev politički program bio čudna i kontradiktorna svjetonazorska mikstura, malo je vjerojatno da će svi njegovi glasači koji će izići u drugi krug glasati za lijevu opciju. Vjerojatno je da će ih glasati 100 tisuća, a 50 tisuća za HDZ. S takvom distribucijom glasova Kolinda dobiva izbore; neznatno, doduše, s 2 postotka prednosti; ishod je prilično neizvjestan, ali blagu prevagu nosi desna strana.

Stoga mislim da napori Josipovićeve kampanje moraju u drugom krugu biti usmjereni prije svega prema građanima koji nisu izišli na izbore. Kao prvo, suočit ih s činjenicom da će sve poluge vlasti u Hrvatskoj u slučaju Kolindine pobjede zasigurno u sljedećoj godini dana doći u ruke Karamarka i Vase, a oni nemaju nikakav ekonomski program i pritom nude suspenziju demokracije mađarsko-orbanovskog tipa (s žestokim programom progona političkih neistomišljenika) i zdravstvenim odgojem po mjeri Željke Markić. Činjenica je da su pred ove izbore neki lijevi portali pozivali na bojkotiranje izbora, da su u općinama s većinski srpskim stanovništvom (kako je to na svojem zidu pokazao Dejan Jović) izbori bojkotirani (izlazak je bio oko 20 %).

Stoga dečkima iz H-altera poručujem ironično da samo i dalje pozivaju na bojkot izbora pa ćemo vidjeti hoće li ih biti kad im dođe Vaso. Znam da Ivo nije savršen, pogotovo kad se promatra iz vizure ljevičara, ali ja se u drugom krugu neću zajebavati, izići ću na izbore. Jer o nama koji jučer nismo izišli na izbore ovisi budućnost Hrvatske u sljedećih 4-5 godina, a možda i dulje.

Hoćemo li živjeti u mračnoj rupi, ili ipak imati nekakvu nadu!