Piše: Eduard Pranger
Prednost spremanja ribe u subotu je što dobri katolici na ribu navale u petak, pa je dan kasnije ribarnica potpuno prazna. Posebna pogodnost je ta da smo mi u Zagrebu već dostigli razinu EU jer nam ribe sada čiste prodavačice i to besplatno. Ipak, ako niste u metropoli nego u nekoj selendri trebate znati da skuše nemaju ljuske ni debelu kožu koju bi trebalo guliti, dovoljno im je samo očistiti utrobu, izvaditi škrge i dobro oprati od ostataka krvi. (Glave ostavite zbog estetike izgleda jela.)
Sastojci (za 4 osobe):
• 4 skuše
• 3 CD-a (Dragojević, Bebić, Landeka)
• 2 svežnja blitve
• ¾ kg krumpira
• 6-8 režnjeva češnjaka
• ulje maslinovo, od djevice
• limun, sol, papar, ružmarin, lovor
• 1 glavica zelene salate
Priprema:
Dakle, ribe prethodno posolim, popaprim, a u utrobe ubacim po list lovora, malo ružmarina i tanju krišku limuna. Papir za pečenje razvučem po dnu protvanja i namažem ga maslinovim uljem od djevice. Ribu složim na njega, pa sve pokrijem drugim dijelom papira, a učvrstim ga tako da podvijem rubove uzduž stranica posude. Stavim peći u ugrijanu pećnicu na oko 250 stupnjeva (celzijusovih). Za postizanje dalmatinskog štiha u pauzi pečenja zadužen je Oliver Dragojević i njegovi mega hitovi s CD-a, u prvom redu pjesma „Moj balege“.
Dok se skuša znoji, a Oliver me mazi svojim promuklim glasom operem blitvu i odvojim stabljike koje stavim u kipuću vodu nekoliko minuta prije listova. Ubacim zatim i lišće, pa kuham tri minute, ne više. Izvadim je van i začinim solju, biberom, protisnutim češnjakom i maslinovim uljem. Poklopim sve i stavim u stranu. Krumpir narežem na deblje ploške i kuham u posoljenoj vodi koja je preostala od blitve. Za to vrijeme, otprilike nakon odslušanog CD-a Olivera, naluknem se u pećnicu i ako je papir po uzdignutim rubovima počeo smeđiti, izvadim ribu. Na jednom kraju lagano odignem papir da provjerim je li riba pečena, pa ako nije vratim je natrag, i dalje pokrivenu papirom. Ubacim u plejer CD Tome Bebića, onaj o magarcima. Nakon dvije-tri odslušane pjesme i krumpir je gotov, pa ga izvadim, ocijedim i pridružim blitvi. (Vodu od kuhanja ne bacam nego je ohladim i zalijem svoje začinsko bilje i orhideje na prozoru.)
Nakon otprilike četrdesetak minuta od početka pečenja riba je gotova, pa je izvadim i serviram na plitke tanjure uz blitvu i krumpir. Ulje s papira preostalo od pečenja prelijem preko ribe. Sa strane na tanjuriću poslužim limun narezan na kriške, a u posebnoj posudici pesto; sitno narezan češnjak, s kaparama, peršin, papar i sol – sve u maslinovom ulju. Kruh raženi, salata je obična zelena, a vino mora biti dalmatinsko, bijelo ili crno.
Na kraju, bilo bi lijepo ako bi cijela obitelj za ručak obukla dresove Hajduka, ali ako ih nema onda svakako za početak objeda s YouTubea skinete i pustite ukućanima himnu Torcide Boška Landeke („Samo Hajduk i Bog žive vječno i niko više…“), ugodno ćete ih iznenaditi!
