Ufaš se da osvajaš milje i kontinente,
Da se pred tobom steru proplanci duha.
A zapravo svijet biva krnji zbroj i niente:
Bit će da se u krugu vrtiš ko luda muha.

Cipele magle vode život u maglen atar,
Od najboljega sebe tu se u hip raspariš.
Pitaš se gdje su sada svjetla i tvoj avatar,
Kamo odoše oni ljudi za koje još mariš?

Pa ako vremena ima, cipele magle skini,
Klorofilom se umij, prolunjaj malim vrtom.
I onom sivom cestom u sivoj pozadini
K seoskom kreni zvoniku, za bijelom crtom….

(Flora Green)