Prošle je godine festival okupio više od stotinu kolega pisaca, a godinu prije 70, što ukazuje na porast zainteresiranosti

Zbornici donose radove svih pisaca koji su nastupali na festivalu i ujedno su živi presjek trenutne književne produkcije u Hrvatskoj i regiji

Piše: Sandra Pocrnić Mlakar

Gornjogradski književni festival nastavlja se ove godine trećim izdanjem. Program će trajati tri dana, od 2. do 4. listopada, a na pragu ljeta uvertira je već počela. U petak, 29. svibnja u Slovenskom domu u zagrebačkoj Masarykovoj ulici u 19 sati predstavit će se tridesetak autora. Kako kaže Marijan Grakalić, idejni začetnik festivala, uvertiru su inicirali mlađi pisci, koji su nestrpljivi da dočekaju listopad. Književna večer završit će, kao obično, glazbom i druženjem te dogovaranjem za iduće manifestacije koje bi mogle biti važne za nadrastanje izoliranosti u književnosti.

* Raste li Gornjogradski festival? Očekujete li ove godine veći broj sudionika nego prošle?

– Gornjogradski festival vezan je za Gornji grad i Zagreb kao mjesta kulture i književnosti, ponekad i inspiracije ali i života umjetnosti. Nastao je kao posljedica druženja i književnih zbivanja koja sam godinama vodio na Gornjem gradu, a sada već poprima obrise značajne regionalne manifestacije. Pokrovitelj festivala je Skupština grada Zagreba koja je naš prirodni saveznik na Gornjem gradu i zalaže se za revitalizaciju tog prostora. Prošle godine festival je okupio više od stotinu kolega iz regije, a one prethodne 70. To ukazuje na porast zainteresiranosti. Moguće je da nas ove godine bude i više.

Što se publike tiče festival je zamišljen kao druženje autora i predstavljanje njihovih radova. Tu nema izdavača, nema udruga koje okupljaju umjetnike za to da bi to unaprijed ili kasnije naplatile, nema nikakvih nagrada koje se dijele, i nema, dakako, svega onoga što je vezano za estradu, sportske ili paradne manifestacije. Festival nije komercijalan. Njeguje autonomiju kakvu književnost na žalost u ovim vremenima sve više gubi, autentičnost i otvorenost, čime dokazuje kako se književnost ne može zatvoriti u neki novokomponirani srednjovjekovni geto.

* Gdje se mogu pratiti ili pročitati događanja vezana za Gornjogradski književni festival i njegove sadržaje?

– S obzirom na to da su do sada bila dva festivala, 2013. i 2014. godine, za svaku je godinu tiskan Zbornik festivala koji obuhvaća više stotina stranica. Zbornici donose radove svih kolega koji su prisustvovali festivalu i nastupali i ujedno su živi presjek trenutne književne produkcije u Hrvatskoj i regiji. Na festivalu nastupaju brojni eminentni, ali i manje poznati autori kojima festival otvara mogućnost da se predstave. Oba zbornika mogu se skinuti i u pdf-u s Interneta, a nalaze se na portalu Radio Gornji Grad koji uređujem. Također ovaj portal prati dešavanja i daje najave festivalskih i drugih događanja. Kada je pak festival u tijeku prate ga i mnogi drugi gradski, ali i regionalni mediji.

* Što donosi predstojeći, treći po redu, Gornjogradski festival?

– Planirano je da se festival otvori 2. listopada jednom manifestacijom vezanom za purgerski govor. Tu će sudjelovati mnogi Zagrepčani okupljeni oko grupe koja se na Facebooku bavi starozagrebačkim izrazima. Subota će biti posvećena poeziji, a program će biti u ”Starim krovovima” i ”Cinkušu”, dok će nedjelja biti za prozu. U nedjelju navečer biti će i gala večer, mislim u opet u Slovenskom domu. Program se još uređuje, no to su osnovne naznake. Festival je već prošli put pokazao da ima potencijal da preraste gradske okvire, pa se razmišlja o stvaranju sličnih u drugim europskim metropolama i gradovima. Imali smo neke ponude glede toga, no mislim kako ćemo tek na ovom predstojećem doći do konkretnih stvari.

* Nedavno je objavljen vaš roman ”Bivši čovjek”, a prošlog ljeta knjiga poezije ”Pjesme od formata”. Smatrate li se produktivnim književnikom? Kako su knjige popratili mediji u Hrvatskoj, a kako oni izvan nje? Kakve su reakcije na vašu prozu, a kakve na poeziju?

– Pjesme su i kolege i publika dobro prihvatili, barem ako je suditi po gostovanjima, pozivima i onom što je o njima napisano. Prozu također, posebno ”Intimnu sanjaricu Zagreba” koja je izišla još prije. ”Bivši čovjek” netom je izašao pa još nema nekih referenci, iako su kolege koji su ga čitali, vidim, veoma zadovoljni i zaintrigirani stilom pisanja tog kratkog romana. Vjerujem da će se čitati. Ponekad objavljujem i u književnim časopisima izvan Hrvatske. Volio bih da za pisanje imam više vremena.