LEDINA VODOPIJA
Što održava živim duh u kom’ nujnost cvjeta?
Gdje zračni korijen vijuga i sjeme nade klije?
Ledina pusta i gola na žutoj pržini ljeta,
Zorom u zakišju prostre plav baršun vodopije.
Već zrnje divljega prosa postade veliko znanje.
Ljepote blistave sjena ne ostade ni blizu.
Pa ipak, nikad neću u odron survati znanje
Kako je svet trenutak disanja u tirkizu!
Vrijeme je tiranin mrki: ništa na poštedi nije.
Vjetar u borovima vježba nježne tokate.
Ne želim slatku Vječnost s mirisom cikorije,
Tek da ostanem budnom dok vodopija cvate….
(14. srpnja 2015., Flora Green)
radio gornji grad 
