STOLNJACI VODENBUHA
Zelenilo se pretače u čaše:
Riječna je voda iskričav pjenušac.
Livada zelen stol je za kartaše;
Metvici u dah ulazi dragušac.
Timpani, gajde i Panova frula:
Svilene zavjese, uzbibana trska.
Otvara ljeto riznice mogula:
Zjenicu ribe sedefom isprska.
Svijet velikoga širi se i buja:
Tek vodenbuhe znaju cijenu sitnog,
I ne stide se svoga polutanstva.
Lakše od zraka, negdje izvan struja,
Stolnjake pletu od sna istobitnog,
Prostirući ih pod noge božanstva.
(Kolovoza, 2015., Flora Green)
radio gornji grad 
