PODRAVSKA JESEN, panoptikum
Oblaci, oblaci, fregate, na modrom popelinu;
Lakonog prođi zemljom s pogledom u visinu!
Kraj kukuruza tankih i gdje se pjeni hajdina,
A na lozi te čeka trag rujanskog karmina!
Rode na stupu stoje; nad vinogradom čvorci;
U živici kraj puta vrapci su kruhoborci!
Slador u sutrašnjem vinu, u zrnju smirena krušnost,
Nad krajolikom sunce: zavičaj, dobrodušnost.
Pijetao, pas i guska: na bunjištu je podne.
Jabuka k zemlji svija grane teške i rodne.
Rže konj: topli stajnjak, miris mladoga sijena.
Nad Bilogorom ide povorka nebeskih sjena.
Pođimo sada k Dravi, pođimo u širine;
Postelja: lišće topole, jastuk od mahovine.
U oblacima duše: voze se šesteropregom.
Prst zime grebe koru: tu će nas prekriti snijegom…
(7. listopada 2015., Flora Green)
