Piše: Marijan Grakalić
Prosecco je prirodno bijelo vino stvoreno zato da pomogne pokretljivosti duha u toploj atmosfere kako bi se lakše susrele misli s okusima na kraju dana. Lagano i pjenušavo bavi se svojim poslom točno onako kako to ističe značenje njegova srednjovjekovna imena kojeg susrećemo već 1308. godine kao ime gradića nedaleko Trsta u zajedničkoj slavensko-talijanskoj imenici: naime riječ ”prosecco”, slovenski ”proseka” a hrvatski ”prošek” ustvari kaže da je ovdje – raskrčen put kroz šumu. Uostalom, svaki gutljaj ovog laganog i elegantna pjenušca potvrđuje dalekosežnost sadržanu u samim počecima nastajanja vinograda na prostoru otetom zato da bi se bujna i žilava priroda elegantno pripitomila i postala na kraju pitka.
U knjizi o vinarstvu Toskane autora Villafranchija iz 1773. godine opisuju se padine planine Contuel okrenute prema Jadranu. Kaže se kako je još carica Livija, supruga cara Augusta smatrala da je tajna dugovječnosti njezina muža u tome što je volio piti vino upravo s tih obronaka, i koje se tada zvalo Puxinum (Pucino).
Možda se nikada neće saznati svi detalji vezani za očito dugu i neponovljivu povijest proecca isto kao što niti žeđ za tim pićem ne može biti dorečena. Vino je pjesma u kojoj niti jedna kap nije beznačajna. Beskrajno su dragocjene jer dokazuju da nadahnuće nikada nije dovršeno i da nas u njima slijedi svojim elanom, pamćenjem, toplinom i duhom. Prosecco sve to krči izvornom elegancijom koja nas pročišćuje i osvježava blagom neposrednošću šumora osunčana brijega i njegovih nježnih sjena. To je moment baštine kojim se zalijeva ne tek neizvjesni nagovještaj modernog života već biće dotiču stari mitovi Venecije i renesanse, ispijaju snovi podjednako oni tužni kao i veseli, ili se pak lakše stiče dojam kako uistinu sve teče (pantha rei)
*
Ovo talijansko bijelo vino, suhi ili ekstra suhi pjenušac spravlja se od grožđa sorte Gelera u Friuli Venezia, Guilia i Veneto. Čuvena mjesta u kojima je priroda obdarila čovjeka ovim izuzetnim pićem koje je postalo česta i jeftinija zamjena za šampanjac su Conegliano i Valdobbiandene smještena u brdima sjeverno od Treviza. Suhog okusa, nekada samo slatko a sada drugačije, resko, lagano i lepršavo, ovo vino pruža dovoljno prostora i vremena da se uživajući u njemu i ne primijeti ona strpljivost inače važna kako se ne bi nepotrebno štedilo istinsko zadovoljstvo.
Iako je prosecco poznat i kao glavni sastojak koktela Bellini, on je sve do 1960. godine postojao tek kao slatko desertno vino slično Asti Sapuanteu koji se proizvodi u Pijemontu. Zahvaljujući napretku u vinarstvu koje je potom uslijedilo postao je kvalitetno suho vino čija popularnost izvan Italije po izvještajima New York Timesa sve veća i to u dvoznamenkastim postocima svake godine, a firma Minetto koja je najveći uvoznik prošeka u Sjedinjene države u također tvrdi kako je rastuća popularnost ovog proizvoda nevjerojatna. Samo je vino zaštićena talijanska gastrozofska baština i brend, i to kao Prosecco di Conegliano-Valdobbiadene, Prosecco di Conegliano i Prosecco di Valdobbiadene.
Prosecco grožđe uzgaja se i u Hrvatskoj ali i u drugim zemljama uključujući tu primjerice Brazil, Rumunjsku, Argentinu ili Australiju, no pjenušac dobiven iz njega ne može biti prozvan Prošek budući da je Italija na osnovu svoje tradicije stekla to jedinstveno pravo. Prošek se proizvodi po metodi charmata poznatoj i kao talijanski način u kojemu se vrenje vina odvija u bačvama od inoxa. Godišnje se napuni oko 160 miljuna boca, a godišnji promet iznosi oko 4oo milijuna eura.
U veseloj i ležernoj kulturi Italije prosecco se uživa kao vino za svaku prigodu, dok se u drugim krajevima Europe konzumira najčešće u posebni prigodama poput šampanjca. Poslužuje se hladan, a za razliko od francuskih pjenušaca on ne fermentira u boci i tare se tijekom vremena. Većina Prosecca doći na najbolje tri godine nakon prikupljanja kada postiže visoku kvalitetu. U usporedbi s drugim pjenušavim vinima, on ima nisku alkoholnu razinu, sadrži tek 11 ili 12 posto alkohola, što omogućuje da se uistinu smatra osvježavajućim pićem.
Okus Prošek bogat je aromom, a u brojnim varijantama evocira na zlatnu jabuku, krušku, bijelu breskvu ili marelicu. Sekundarna aroma gotovo je proljetna, svježa i svijetla. Uglavnom se proizvodi kao pjenušac (Spumante), ili tek lagano pjenušavo (frizzante, gentile). Prošek Spumante koji je doživio sekundarno vrenje najskuplja je varijanta ovog izvanrednog pića. Ovisno o slatkoći dodaje mu se i grožđe Pinot Blanc ili Pinot sivi. Ne pjenušava verzija prošeka također dolazi od grožđa vrste Glera, no tek pet posto od proizvodnje se izvozi, ostalo ostaje na stolovima i u podrumima svoje domovine ili se pak upotrebljava kao osnova koktela Sgroppino.
Prošek, suhi kao i ekstra-suhi, divan, aromatičan i lagan izvrsne je supstancije i prirodne toplote, vino koje čak i u sanduku ima izvjesnu i osiguranu budućnost. Vino je to, doduše malo damsko ali ipak zanimljivo, vesela spokojstva i erosa dozvana s nekog bogatog ladanja.
(RISOTTO & PROSECCO)
