SASVIM JESENJA
Neke baš sasvim jesenje,sličice mjestopisne.
Kad trava posrebri, lišće požuti, i kad te žalost stisne,
Kad sjene postanu duge, a staze bezobrisne,
A tvoje nade su rublje na vjetru, koje u zoru kisne…
Neke već sasvim prokisle,sličice posve blijede.
Iz kojih hlapi dah prošlih dana kao miris rezede.
Kad Putnik dođe iz modrošume, da te sa sobom povede,
A uročice tvoje i svete riječi suha lista ne vrijede…
(F. G.)
