I onda im se potrefi, jer Bog nije pizda, pa nešto prodaju, bogami dobro prodaju, a onda slijedi kupovina plazmi televizora, tableta i laptopa, 77 mobitela, tri džipa, 4 stana i dva poslovna prostora. Sve za rentiranje jer oni pojma nemaju ni o čemu, ni znanja, ni škole, ni iskustva, nemaju ni ideja, ni hrabrosti, neće pokrenuti mljekaru, otvoriti tvornicu čarapa, neće na Lomonosov, Oxford, Harvard ili Cambridge, neće kupiti čak ni stado ovaca, neće ništa.

Neće, jer ima još nekretnina, pa se pokretnine daju u bitku za preostale nekretnine. I opet isto, suci, advokati, katastri, malo mržnje ne škodi, poneka prijetnja dobro dođe, laž je sestrica dražesna, a zlo je svuda uokolo njih, nikako u njima, nikako u njima.
I sve će oni popišati i popljucati, dok su im usta puna rodne grude i teškog života, pjevaju himne o svetoj đedovini, očevini i majčevini.
I sa takvim ljudima ne možete uraditi ni mjesnu zajednicu, kamoli ozbiljnu državu.

I zimi, kao mlađahne debeljuce, igraju bilijar i trešetu, skoknu ponekad do Beograda, jer tri stana jesu rentirali tamo, ali četvrti je samo za njih. Pokuca, tu i tamo, neka jeftina beogradska kurvica, pokretnina svrši i vrati se kući.
Do svoje izvorne nekretnine. Tupavije generacije nije bilo u povijesti historije.
Čitam pravilnik o grobljima: “Dužina grobnice mora iznositi najmanje 2,50 m svijetlog otvora, širine prema potrebi, visine iznad površine zemlje najviše 0,30 m, dok dubina grobnice ovisi o broju etaža i mora iznositi za dvije etaže najmanje 1,65 m. Otvor grobnice mora biti najmanje dužine 2,10 metara i širine 0,90 m.”
I to je to, sasvim dovoljno, jel da?