Božica Jelušić: BRZINSKA CODA

1. a. bj

BRZINSKA CODA

Padam u bijelo jutro, u oštar zoromraz.
Pod dekom čujem samo otkucaje svog bila.
Ledina ukočena, na njoj trava k’o dikobraz.
Kaže mi srce da sam sebe zaboravila.

Koja je godina vani, stoljeće koje, uopće?
Na Indianu noćas odletjeh u astrale.
Slušam gdje premoren trkač na stazi hropće.
Hvalim ti Bože, što mi te staze više ne fale.

(21. 1. 2o16., Flora Green)