Piše: Eduard Pranger
Dvije su me se stvari dojmile prilikom nedavnog posjeta Zagorju. Prva je bila činjenica da su u trokutu od samo nekoliko kilometara zračne linije rođena tri poznata Zagorca: Gubec, Broz i Tuđman. Druga koja me zgromila je više nego izvrsna Zagorska juha u jednom poznatom restoranu pored Sutle, na samoj granici prijateljski nam naklonjene susjedne države Slovenije. To me je prefino jelo ogrijalo, okrijepilo i priuštilo mojem nepcu najljepše gastronomske užitke. Zato, nekoliko dana kasnije ponovio sam taj gušt, ali kod kuće i u vlastitoj režiji.
SASTOJCI (za 4 osobe)
• par debrecinki
• 30 dag krumpira
• 5 dag svježih šampinjona
• 2 VŽ sušenih vrganja i crnih trubača
• 5 dag pancete ili špeka
• 5 dag graha
• 1 manja tikvica
• 5 dag graška
• 1 mrkva
• 1 manja glavica crvenog luka
• manja glavica češnjaka
• 2 dl bijelog vina
• 1 VŽ senfa
• 1-2 čili papričice
• stručak peršina
• 2-3 lista lovora
• 2 VŽ ulja
• 2 VŽ brašna (alternativno Gustin ili rižino brašno)
• 2 VŽ slatke crvene paprike
• sol, papar
PRIPREMA
Na ulju sam prodinstao luk, dodao pancetu/špek narezan na kockice i očišćene šampinjone narezane na listiće. Ubacio sam sušene gljive koje sam prije toga pola sata močio u toploj vodi. Od brašna i ulja napravio sam zapršku pa kad je malo potamnila dodao sam crvenu papriku i sitno sjeckan češnjak i sve skupa zalio vodom pa usuo u lonac. (Pazio sam da zaprške ne bude previše jer ne kuham varivo već gustu juhu.) Dodao sam vino, senf, mrkvu rezanu na kolutiće, grašak, češnjak i ostale začine. Izrezao sam krumpir na kockice i skuhao ga u posebnom loncu u slanoj vodi u kojem sam prethodno skuhao grah. Kad je bio napola kuhan, ocijedio sam ga i s grahom i sitno izrezanim debrecinkama dodao u juhu te kuhao još 10-15 min. Peršinov list i sitno na kockice sjeckanu tikvicu dodajem kad ugasim vatru da se ne raskuha nego da bude fina tvrda i hrrrskava. Poslužujem sa svježim kukuruznim kruhom i vrhnjem (po želji), a nakon što odstoji desetak minuta.
A zašto se juha zove Non pasarán? Pa upravo zbog vođa iz čijeg nam kraja dolazi ovo fino jelo. Onaj prvi, Gubec, njega više ne smijemo ni spominjati jer se borio baš protiv svega ovog što imamo danas. Tito je, pak, uspješno trijebio fašizam, a onaj posljednji nam ga je na mala vrata još uspješnije ponovno vratio. E sad, za one koji ne znaju, za vrijeme Španjolskog građanskog rata Dolores Ibárruri ( La Pasionaria) je skovala povijesni slogan No pasarán (“neće proći”) koji se koristio kao slogan protiv fašizma, a kako to zlo sada uzima sve više maha potrebno je sve svoje snage uključiti protiv njega, pa i one gastro-kulinarske. Dobar vam tek, uslast i prijatno!
radio gornji grad 
