Kriška kruha, kus sira. Običnost poriče čudo.
Alkemičar je nekom drugom daleki predak.
Zar su mi ostavili ulaz u n e g r i t u d o,
Na omotnici pisma načrčkan mrljav redak?

Poznajem nevoljne ljude, usamljenike.
Od šumskog soja koji vuku svoje podrijetlo.
Svijet učini od blagih rutave odmetnike,
A svima ljubavi treba, preobrazbe u svjetlo.

Svatko pećinu ima, na otvoru joj kamen.
Strahove, divlje zvijeri koje dišu za vratom.
Pa ipak, talionik palim i dižem plamen:
Na putu sam da danas olovo učinim zlatom.

(14. veljače 2016., Flora Green )