Treba ti štap za starost: sjećanja nepresušna,
Da vratiš se na mjesta sreće i povjerenja.
I da se hrabro nosiš u ta vremena sušna,
Misleć’ na svoje drage, na tiha umiljenja.

Još uvijek cijeniš pluća, moćne noge za trku.
Pamet, što pravoj boji poklanja žeton.
Ti žudiš da se tvoja staza vidi kroz zbrku,
Ustrajno mozgajući, tučeš glavom o beton.

Rastužuje te šiba što služi nepravdi neba,
I kada ti na prazno padne najbolja karta.
Jednom će ono; MALO doći tamo gdje treba;
O premnogom se brineš, sirota Marta.

(19. veljače 2016., Flora Green)