Odlazak Ana Lendvaj autorice modnog genotipa

Urednikdana23 veljače, 2016/Komentari zatvoreni

Foto: Jure Perišić

Piše: Tina Lončar (fashion.hr)

Blaga, tiha, nenametljiva no beskrajno inspirativna. Šaljiva i vedra, no s tračkom brige u očima, uzor i učiteljica. Osoba koja je tako nesebično i lako prenosila znanje mlađim generacijama, a mi smo ga s veseljem upijali, sretni što pored sebe imamo nekoga tko nam može tako zorno i lijepo prenijeti duh vremena kada se na našim prostorima tek rađala moda koju smo dobili u nasljeđe. Riječi su to kojima bismo mogli opisati Anu Lendvaj, likovnu i modnu kritičarku, koja nas je jutros napustila u 67. godini života ostavivši iza sebe prazninu koju će biti nemoguće popuniti. Anin odlazak nenadoknadiv je gubitak za kulturnu i modnu scenu za koju se gorljivo zalagala kada za nju nitko u tisku nije mario.

Kao mlada novinarka Večernjaka s diplomom komparativne književnosti u ruci, a svjedočeći živim i nadasve uzbudljivim kulturnim tokovima, nastojala je u domaće medije pogurati teme o umjetničkoj praksi, a time i modnoj sceni koja je na našim prostorima osamdesetih godina bila vrlo živa, bujala je od talenata i ideja, modnih programa i revija u klubovima poput Kulušića, Lapidarija i Palacha. „Pa barem pet crtica,“ govorila je Lendvaj smiješeći se i pokazujući pritom prstima koliko je prostora tražila urednika da joj ustupi kada je tek započela člancima pokrivati teme s polja kulture. I tih se “barem pet crtica” uskoro pretvorilo u mnogo mnogo više jer nas je Ana, o modi i kulturi općenito, nastavila informirati, nikada plošno i bez duše, već uvijek sa stavom, gorljivo, pomalo aktivistički. Uspoređivali smo je Modnom Enciklopedijom jer nije bilo toga što Ana nije znala, a uvijek je postojalo još nešto skriveno i nepoznato što nam je mogla otkriti. “Kao rijetko tko u našoj sredini Ana Lendvaj posvetila je najveći dio svojega profesionalnoga života proučavanju i popularizaciji mode na svim razinama. Kao članica Studijske sekcije ULUPUH-a angažirala se kao izbornica, kustosica okružena kreativcima i umjetnicima, te je tako formirala određeni „modni genotip“ hrvatske dizajnerske i modne scene.”

Anino se mišljenje uvijek posebno vrednovalo, s dozom strahopoštovanja kakav imamo prema velikim učiteljima kakvima se divimo i kakvi su rijetki. Možda i jedini. Nenadoknadivi. I baš zbog toga, a i zbog toga kakva je Ana bila kao osoba, ne samo profesionalno, danas ostaje samo žal što nismo imali više vremena. I što Ani nismo posvetili više pažnje dok je bila s nama, jer zaslužila je mnogo više nego što je dobivala. Ana Lendvaj svakako je persona za koju možemo reći kako je zadužila domaću modnu scenu i zato će zauvijek ostati ucrtana u našim mislima kao netko koga trebamo slijediti i na koga se vrijedilo ugledati. Na koncu, Ana, možemo ti reći samo jedno veliko hvala.

Njezina kolegica, bivša Večernjakova novinarka Doroteja Jendrić o Ani Lendvaj napisala je:

“Kao rijetko tko u našoj sredini Ana Lendvaj posvetila je najveći dio svojega profesionalnoga života proučavanju i popularizaciji mode na svim razinama. Tijekom više od četiri desetljeća, od prvoga radnoga dana i zaposlenja u rubrici kulture do danas, njezino je djelovanje vezano uz novinarski i urednički rad u Večernjem listu gdje je izuzetan njezin doprinos na području književnosti i popularizacije mode i likovnih umjetnosti u najširem smislu te riječi.

Ana Lendvaj hrvatska je Edna Woolman Chase, ona je za hrvatsku modnu scenu vrijedna kao za svijet poznata modna urednica časopisa Vogue. Kao što su E. W. Chase nekad ili Anna Wintour donedavno kroz Vogue utjecale na razvoj svijesti i društvene klime u modnoj industriji Amerike i Europe, tako je u našoj turbulentnoj sredini Ana Lendvaj postala glasovito ime u komentiranju modnoga stanja. Zanimljivost je to veća što Ana ne dolazi iz nekoga specijaliziranoga modnoga magazina, već iz dnevnih novina koje su se upravo i zbog Anina angažmana, tijekom tih desetljeća sve više okretale komentiranju estetike i kulture odijevanja. Pisana riječ i modne fotografije njezin su alat kroz koje i danas razvija kulturni dijalog između umjetnika i publike, uvela je modnu rubriku u našu svakodnevicu.

Ana Lendvaj je u našoj sredini vrhunska modna kritičarka, a da to do danas, zapravo, nije odgovarajuće vrednovano niti javno izrečeno. Kroz njezinu riječ uvijek imamo najbitnije informacije o postignućima u svijetu mode. Doznajemo što rade poznati svjetski kreatori od Diora, Chanel, Valentina, Bossa, D & G do Westwood i brojnih drugih, a da to nije nikad tek puko prenošenje informacija. Kroz Anino pisanje oduvijek smo mogli prepoznati njezin stav, birala je vrhunsku estetiku i najbolje primjere. Pri tome je odlično procjenjivala i ponajbolje specifičnosti hrvatske sredine i modne industrije, što može zanimati naše mlade i najširu publiku koja je često doživljavala njezine tekstove kao svojevrstan vodič za modna kretanja.

Posebno je zanima tranzicija mode u Hrvatskoj izrasle iz socijalističkoga okruženja prema pojedinačnim postignućima kroz rad naših prvih kreatora poput sveprisutneŽuži Jelinek kao kreatorice odjeće za predsjednike i tek rađajuću estradu, pojave prvih modnih kolekcija bračnoga para Muhić, Gumzeja ili sveprisutnoga Hundićeva branda. U antologiju hrvatske modne scene zauvijek je upisala imena Branke Donassy, Dženise Pecotić, I-gle, Roberta Severa, Alana Hranitelja, Igora Galaša, Tončija Vladislavića, Ruže Hodak, Davora Klarića, Renate Svetić i brojnih drugih nadolazećih mladih kreatora koji su stvarali i stvaraju ponajprije zagrebačku i hrvatsku modnu scenu.

Među prvima u Hrvatskoj ona je prepoznavala i pisala o prvim obrtima koji su stvarali modu u nas 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća. S jedne strane kritički je vrednovala prve industrijske kolekcije i konfekcije od Kamenskoga, Varteksa, DTR-a i ostalih, a s druge strane pisala je o revijama obrtnika i tranziciji iz nekadašnjih socijalističkih kolektiva modne industrije prema poimeničnom doprinosu modnom dizajnu u mladoj hrvatskoj državi od 90-ih godina i prvih desetljeća 21. stoljeća. Odgledala je na stotine modnih revija, Zlatnih igli, Tjedana mode i Modnih ormara, razgovarala s kreatorima i umjetnicima. Znala je reći što vrijedi, a što je pogrešno. Anino pisanje nije nikad bilo tek „modni aktivizam“ , već promicanje vrhunskih kriterija u mijenjanju svijesti o modi i odijevanju.

Posebno poglavlje djelovanja Ane Lendvaj jest sudjelovanje u kreiranju hrvatskoga modnoga trenutka kroz brojne izložbe, tribine i predavanja u Udruženju primijenjenih umjetnika Hrvatske (ULUPUH). Kao članica Studijske sekcije ULUPUH-a angažirala se kao izbornica, kustosica okružena kreativcima i umjetnicima, te je tako formirala određeni „modni genotip“ hrvatske dizajnerske i modne scene. To je prepoznavanje one dimenzije modnoga dizajna koja pripada umjetnosti koliko i modi, kako je to rekla Ana Lendvaj. Nikad to nisu tek registrirani trendovi, već bitne kreacije koje krasi visoki likovni standard i majstorska izvedba odjeće ili kostima. Kao što umjetnici često vole kazati kako svoju najbolju sliku još nisu naslikali, tako i Ana sažima najbolje znanje u najnovijim objavljenim tekstovima. Tu se krije golemo bogatstvo znanja i istraživačkih postupaka koje postaje dostupno najširem krugu zainteresirane javnosti u Zagrebu i Hrvatskoj.

Ana Lendvaj mogla je biti odlična pjesnikinja, no znatiželjna i sistematična, u svojoj skromnosti, pronašla je smisao profesionalnoga života u informiranju drugih kroz medije i medijsko djelovanje i samostalne projekte. Uporna i organizirana, Ana je na najbolji mogući način spojila u svojim tekstovima svoje izuzetno poznavanje književnosti i jezika s izvrsnom jezičnom stilistikom u čitkom pisanju te pred nas postavila najviše kriterije ukusa u modnom odabiru.”

// <![CDATA[
(function(){var g,k=this,aa=function(a,b,c){return a.call.apply(a.bind,arguments)},ba=function(a,b,c){if(!a)throw Error();if(2<arguments.length){var d=Array.prototype.slice.call(arguments,2);return function(){var c=Array.prototype.slice.call(arguments);Array.prototype.unshift.apply(c,d);return a.apply(b,c)}}return function(){return a.apply(b,arguments)}},l=function(a,b,c){l=Function.prototype.bind&&-1!=Function.prototype.bind.toString().indexOf(“native code”)?aa:ba;return l.apply(null,arguments)},m=Date.now||function(){return+new Date};var n=String.prototype.trim?function(a){return a.trim()}:function(a){return a.replace(/^[\s\xa0]+|[\s\xa0]+$/g,””)},p=function(a,b){return ab?1:0};var q=function(a){return Array.prototype.concat.apply(Array.prototype,arguments)},ca=function(a){var b=a.length;if(0<b){for(var c=Array(b),d=0;dparseFloat(y)){x=String(A);break a}}x=y}var ka=x,la={},ma=function(a){if(!la[a]){for(var b=0,c=n(String(ka)).split(“.”),d=n(String(a)).split(“.”),e=Math.max(c.length,d.length),f=0;0==b&&f<e;f++){var h=c[f]||””,B=d[f]||””,S=RegExp(“(\\d*)(\\D*)”,”g”),ua=RegExp(“(\\d*)(\\D*)”,”g”);do{var C=S.exec(h)||[“”,””,””],D=ua.exec(B)||[“”,””,””];if(0==C[0].length&&0==D[0].length)break;b=p(0==C[1].length?0:parseInt(C[1],10),0==D[1].length?0:parseInt(D[1],10))||p(0==C[2].length,0==D[2].length)||p(C[2],D[2])}while(0==b)}la[a]=0<=b}},na=k.document,oa=na&&v?ia()||(“CSS1Compat”==na.compatMode?parseInt(ka,10):5):void 0;var E;if(!(E=!w&&!v)){var F;if(F=v)F=9<=Number(oa);E=F}E||w&&ma(“1.9.1”);v&&ma(“9″);var G=document,H=window;var pa=”StopIteration”in k?k.StopIteration:{message:”StopIteration”,stack:””},I=function(){};I.prototype.next=function(){throw pa;};I.prototype.X=function(){return this};var J=function(a,b){this.m={};this.i=[];this.J=this.h=0;var c=arguments.length;if(1<c){if(c%2)throw Error(“Uneven number of arguments”);for(var d=0;d<c;d+=2)this.set(arguments[d],arguments[d+1])}else a&&this.addAll(a)};J.prototype.v=function(){K(this);for(var a=[],b=0;b2*this.h&&K(this),!0):!1};var K=function(a){if(a.h!=a.i.length){for(var b=0,c=0;b<a.i.length;){var d=a.i[b];L(a.m,d)&&(a.i[c++]=d);b++}a.i.length=c}if(a.h!=a.i.length){for(var e={},c=b=0;b<a.i.length;)d=a.i[b],L(e,d)||(a.i[c++]=d,e[d]=1),b++;a.i.length=c}};g=J.prototype;g.get=function(a,b){return L(this.m,a)?this.m[a]:b};g.set=function(a,b){L(this.m,a)||(this.h++,this.i.push(a),this.J++);this.m[a]=b};g.addAll=function(a){var b;if(a instanceof J)b=a.B(),a=a.v();else{b=[];var c=0,d;for(d in a)b[c++]=d;c=[];d=0;for(var e in a)c[d++]=a[e];a=c}for(e=0;e<b.length;e++)this.set(b[e],a[e])};g.forEach=function(a,b){for(var c=this.B(),d=0;d=d.i.length)throw pa;var e=d.i[b++];return a?e:d.m[e]};return e};var L=function(a,b){return Object.prototype.hasOwnProperty.call(a,b)};var qa=/^(?:([^:/?#.]+):)?(?:\/\/(?:([^/?#]*)@)?([^/#?]*?)(?::([0-9]+))?(?=[/#?]|$))?([^?#]+)?(?:\?([^#]*))?(?:#(.*))?$/,ra=function(a,b){if(a)for(var c=a.split(“&”),d=0;d<c.length;d++){var e=c[d].indexOf(“=”),f=null,h=null;0b)throw Error(“Bad port number “+b);a.H=b}else a.H=null},va=function(a,b,c){N(a);b instanceof P?(a.o=b,a.o.N(a.l)):(c||(b=Q(b,Aa)),a.o=new P(b,0,a.l))},N=function(a){if(a.ba)throw Error(“Tried to modify a read-only Uri”);};M.prototype.N=function(a){this.l=a;this.o&&this.o.N(a);return this};var O=function(a,b){return a?b?decodeURI(a.replace(/%25/g,”%2525″)):decodeURIComponent(a):””},Q=function(a,b,c){return”string”==typeof a?(a=encodeURI(a).replace(b,Ba),c&&(a=a.replace(/%25([0-9a-fA-F]{2})/g,”%$1″)),a):null},Ba=function(a){a=a.charCodeAt(0);return”%”+(a>>4&15).toString(16)+(a&15).toString(16)},wa=/[#\/\?@]/g,ya=/[\#\?:]/g,xa=/[\#\?]/g,Aa=/[\#\?@]/g,za=/#/g,P=function(a,b,c){this.h=this.g=null;this.j=a||null;this.l=!!c},R=function(a){a.g||(a.g=new J,a.h=0,a.j&&ra(a.j,function(b,c){a.add(decodeURIComponent(b.replace(/\+/g,” “)),c)}))};g=P.prototype;g.add=function(a,b){R(this);this.j=null;a=T(this,a);var c=this.g.get(a);c||this.g.set(a,c=[]);c.push(b);this.h+=1;return this};g.remove=function(a){R(this);a=T(this,a);return this.g.A(a)?(this.j=null,this.h-=this.g.get(a).length,this.g.remove(a)):!1};g.A=function(a){R(this);a=T(this,a);return this.g.A(a)};g.B=function(){R(this);for(var a=this.g.v(),b=this.g.B(),c=[],d=0;d<b.length;d++)for(var e=a[d],f=0;f<e.length;f++)c.push(b[d]);return c};g.v=function(a){R(this);var b=[];if(“string”==typeof a)this.A(a)&&(b=q(b,this.g.get(T(this,a))));else{a=this.g.v();for(var c=0;c<a.length;c++)b=q(b,a[c])}return b};g.set=function(a,b){R(this);this.j=null;a=T(this,a);this.A(a)&&(this.h-=this.g.get(a).length);this.g.set(a,[b]);this.h+=1;return this};g.get=function(a,b){var c=a?this.v(a):[];return 0<c.length?String(c[0]):b};g.toString=function(){if(this.j)return this.j;if(!this.g)return””;for(var a=[],b=this.g.B(),c=0;c<b.length;c++)for(var d=b[c],e=encodeURIComponent(String(d)),d=this.v(d),f=0;f<d.length;f++){var h=e;””!==d[f]&&(h+=”=”+encodeURIComponent(String(d[f])));a.push(h)}return this.j=a.join(“&”)};g.clone=function(){var a=new P;a.j=this.j;this.g&&(a.g=this.g.clone(),a.h=this.h);return a};var T=function(a,b){var c=String(b);a.l&&(c=c.toLowerCase());return c};P.prototype.N=function(a){a&&!this.l&&(R(this),this.j=null,this.g.forEach(function(a,c){var d=c.toLowerCase();c!=d&&(this.remove(c),this.remove(d),0this.Y&&(this.G=-1,V(this,1,a),null!==this.s&&this.s.registerFinalizeCallback(l(this.s.fireOnObject,this.s,”attempt_survey_trigger”,[“wfocus”,this.W,this.U,this.L,this.S,this.O,a])))}this.Z&&V(this,3)}};var Ca=function(a){if(null!==a.s){var b=l(function(a,b,c){this.L=b.fa().ea();this.L||(a=new M(b.da()),this.L=a.u+a.D);this.S=b.creativeConversionUrl();this.O=b.adGroupCreativeId();this.V(c)},a),c=a.R;a.s.forEachAd(function(a){a.forEachNavigationAdPiece(function(d){a.listen(d,c,b)})})}else{var d=l(a.V,a);ea(H,a.R,d)}};W.prototype.V=function(a){this.P=a.button;this.M=!0;a=l(this.T,this);H.setTimeout(a,5E3)};W.prototype.T=function(){this.M=!1};var V=function(a,b,c){var d=[“//”,a.ca?”googleads.g.doubleclick.net”:”pagead2.googlesyndication.com”,”/pagead/gen_204?id=wfocus”,”&gqid=”+a.U,”&qqid=”+a.W].join(“”);0==b&&(d+=”&return=0″);1==b&&(d+=”&return=1&timeDelta=”+c,a.$&&(d+=”&cbtn=”+a.P));2==b&&(d+=”&bgload=1″);3==b&&(d+=”&fg=1″);H.google_image_requests||(H.google_image_requests=[]);a=H.document.createElement(“img”);a.src=d;H.google_image_requests.push(a)},U=function(a){return”undefined”!==typeof a};var Da=function(a,b,c,d,e,f,h,B){return new W(null,a,b,c,d,e,f,h,B)},X=[“wfocusnhinit”],Y=k;X[0]in Y||!Y.execScript||Y.execScript(“var “+X[0]);for(var Z;X.length&&(Z=X.shift());)X.length||void 0===Da?Y=Y[Z]?Y[Z]:Y[Z]={}:Y[Z]=Da;}).call(this);wfocusnhinit(“KIfMVobEMPeHzAa9yISgAg”,”CNDA-cqljssCFRET0wod90UIZA”,true,true,true,false,false,0);
// ]]>https://cm.g.doubleclick.net/push?client=ca-pub-6729787383481529&srn=gdn