Gredica ima cijenu; njena je ljupkost skupa:
Kopriva žari, trn bode: nije sve cvijeće vrtno.
Krtičnjak na njoj vreba, kao u tekstu rupa,
Jer stazom se od riječi ne hoda pravocrtno.

Stoga ne volim više ona krzmanja pusta:
Od družbe lažokralja u hipu se razvedem.
Moji su oni , što lako otkidaju od usta,
Pa s njima biram obrok, radije prstima jedem.

Kad dođe naša gozba, tamo u kutu šuti
Kao i mnogi drugi, što jeftino život potrate.
Baci pogled kroz prozor, na jedan šafran žuti.
Ostavi moju žlicu. Prevelika je za te.

(4. ožujka 2016., Flora Green)