STIJEG OD PEPELA

Pepelni stijeg, za poražene, koji nemaju ništa.
Za one,što svijetu smetaju kao bolesni zub.
Koji su sasvim bez nade, kuće i utočišta;
Koji su vidjeli ponor i dotakli mu rub.

Za neuspješne,tužne,obdarene tek duhom,
Koji se nisu znali za put ukrcati ni snaći.
Posižući za snovima prije nego za kruhom,
Koji si mjesto za stolom nisu znali pronaći.

Za one hrapava grla, izgrebena duhanom,
Pogleda izgubljena, s odjećom neskladnih boja;
Što zametnu papire, tragajući za pranom.
I ne mogu se sjetiti adrese, matičnog broja.

Taj barjak dižem za njih, odustale od bitke,
Odavno ispisane iz surove škole života.
Koji su prozreli igre, riječi utjehe plitke,
I zaboravu dali da ih u kostrijet zamota.

Možda su najbolji bili, odabrani za nešto,
Što našem oku skriva nezgodna katarakta.
Pa proći možemo mirno pored čovjeka živa,
U propast ispraćena koračnicom bez takta.

Ništa se tu ne može; sami su željeli tako.
Bogate, slavne i lijepe slavimo svojim žarom!
U hladan pepeo srca oni će sići polako,
I šuškat će im psalam samo miš za oltarom.

(9. ožujka 2016., Flora Green)